Atina u jezgru Njegoševe poetike
Banjaluka - U pjesništvu Petra Drugog Petrovića Njegoša postoji duboki simbolični i kulturni doticaj helenskog i hrišćanskog osjećanja svijeta koji simbolišu pojmovi Atine i Jerusalima.
Ukazao je na ovo profesor sa Filološkog fakulteta u Beogradu Milo Lompar, koji je održao predavanje "Atina i Jerusalim u Njegoševoj poeziji" u punoj sali Filološkog fakulteta u Banjaluci.
Lompar je do sada napisao tri značajne knjige o Njegošu, "Njegoš i moderna", "O tragičkom pesniku" i "Njegoševo pesništvo". Za ovo predavanje kaže da je posljedica njegovih prethodnih istraživanja u kojem pokušava da oslika putanju duhovnog iskustva velikog pjesnika.
- Doticaj koji simbolišu pojmovi Atine i Jerusalima ostvaren je u jezgru Njegoševe poetike. On proističe iz unutrašnjeg odnosa koji se pojavljuje u svim njegovim reprezentativnim delima - istakao je Lompar.
Ističe da "Luča mikrokozma" pokazuje doticaj onoga što je platonistička tradicija osjećanja kao saznanja istine i hrišćansko otkriće slobode.
- U "Gorskom vijencu" pokazuje se sukobljavanje metafizičke i političke nužnosti, sa jedne strane, a sa druge strane sama činjenica slobode koja se ovome opire, što stvara tragični lik vladike Danila - objasnio je Lompar.
Naglašava da se u djelu "Lažni car Šćepan Mali" dotiču dvije tradicije.
- Taj spoj u mom osećanju stvari oblikuje sve tri forme Njegoševog pesništva: fizičku, herojsku i modernu dimenziju - dodaje Lompar.
On je ukazao i na dva različita erotična motiva u Njegoševim djelima.
- U "Noći skupljoj vijeka" ostvaruje se poseban sklop karakterističan za svetsku književnost, sveto spajanje muškarca i žene, kao osnovni momenat jednog mnogo dubljeg simboličkog spajanja. Drugi momenat je u "Snu Vuka Mandušića" kada se ideal erotičnosti pojavljuje ne samo kao estetski već i etički ideal - rekao je Lompar.
Ton
- Njegoš je imao tragičan ton visokih registara, naše vreme ne voli to da sluša. Kod njega jedna misao nikad nije sama, uvek postoji kretanje i kontrakretanje. Nema sumnje da bi on i danas iz tog svog tragičnog tona prešao u njemu suprotan ton koji uvek nagoveštava unutrašnju borbu čoveka samog sa sobom, ali i spoljašnju borbu za ono što je centralna misao celokupnog njegovog dela, a to je misao slobode - kazao je Milo Lompar.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
