Andrić nam je potrebniji nego ikada
Višegrad, Beograd - U višegradskom Domu kulture održano je književno veče, povodom 40 godina od smrti velikog Ive Andrića.
Predsjednik Društva bibliotekara Republike Srpske Stojka Mijatović rekla je da se Andriću na ovaj način odaje počast kao književniku i nobelovcu.
O životu i djelu književnika govorila je profesor srpskog jezika i književnosti iz Višegrada Dijana Inđić-Milošević, koja je istakla da su Andrić i njegovo djelo nerazdvojivi, te da se o njegovom imenu i djelu danas otimaju dvije države, a treća ga se pomalo odriče.
- Andrić je bio usamljenik kojem je najuglednija književna nagrada bila samo štit od usamljenosti i naše balkanske zavisti. Andrić je danas potrebniji nego prije 40 godina, jer on predstavlja najčistiji, najuzvišeniji i najmanje sporan zajednički imenilac svih mislećih i pismenih ljudi koji pišu i govore našim jezikom - zaključuje Miloševićeva.
I u Andrićgradu je obilježeno sjećanje na pisca polaganjem cvijeća na njegov spomenik, a 22. i 23. marta će biti prikazan i dokumentarni film "Biti čovjek - Ivo Andrić".
Sjećanje na Ivu Andrića najemotivnije je svakako u njegovom domu na Andrićevom vencu u Beogradu. Naš slavni pisac proveo je ovdje posljednje godine života. Svoje najznačajnije i najpoznatije romane "Na Drini ćuprija", "Gospođica" i "Travnička hronika" napisao je u Beogradu, tokom rata, između 1941. i 1945. godine. To je vrijeme proveo je između četiri zida svoje radne sobe u beogradskom domu.
Spomen-muzej Ive Andrića otvoren je godinu nakon njegove smrti, 1976, u stanu na Andrićevom vencu 8, u kome je pisac, sa suprugom Milicom Babić, živio od 1958. godine.
Vodič u muzeju Raša Stanisavljević kaže da je njegov život u prestonici Jugoslavije uglavnom bio vezan za književnost i istraživački rad u arhivama i drugim mjestima u kojima je tražio podatke za pisanje svojih pripovjedaka i romana.
- Andrić je u ovom gradu upamćen po svojoj djelatnosti. Izlazio je u šetnje po Kalemegdanu, u nekoliko kafana kao što su Klub književnika u Francuskoj ulici i "Moskva". Najčešće je upamćen u usamljeničkim šetnjama sa šeširom i mantilom, to je neka slika po kojoj ga Beograđani najčešće i pamte - navodi Stanisavljević.
Muzej
Po ulasku u Andrićev stan nalazi se grafika koja prikazuje Travnik i ram s knjigama. Pored autentičnog rasporeda i izgleda ulaznog hola i salona sačuvan je i izgled Andrićeve radne sobe. U njoj su radni stolovi za kojima je pisao, autentični rukopisi jer nije koristio mašinu i stotine knjiga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
