Aleksandra Savić, predsjednica Udruženja lektora RS, za “Glas Srpske”: Greške u objavama medija i institucija nedopustive

Rekla je to u razgovoru za “Glas Srpske” predsjednica Udruženja lektora Republike Srpske Aleksandra Savić, osvrćući se na trenutnu društveno-političku sliku srpskog jezika te na potrebu konstantnog rada na usavršavanju njegovog statusa.

Naglasila je da je želja udruženja da poboljša status lektora i da nametne činjenicu da sve što izlazi u javnost, od knjige do saopštenja mora biti pregledano i pažljivo pročitano. 

- Nedopustivo je da u medijima, na plakatima, u objavama javnih institucija gledamo ne samo greške nego i nemar, koji se ogleda u činjenici da u dvije rečenice napravite deset pravopisnih i slovnih grešaka te da u neku instituciju pozivate djecu i nudite im znanje prikazujući apsolutno neznanje jezika. To onda više nije nedostatak jezičkog znanja nego apsolutno nepoštovanje sagovornika. Naša namjera je i da ovo područje bude uključeno u razgovor o jeziku i jezička istraživanja većih centara, jer se ponekad dešava da u važnim raspravama ne učestvuju lektori i profesori iz RS - objasnila je Savićeva.

Istakla je da je korišćenje stranih izraza postalo popularno posljednjih godina i to ne samo kod mlađe populacije već i u medijima i nekim zanimanjima.

- Ukoliko naš jezik nema odgovarajući zamjenu, što se često dešava kod zanimanja koja napreduju velikom brzinom, možemo iskoristiti stranu riječ, ali kada ima, onda ne bi trebalo da koristimo tuđice - rekla je Savićeva.

Dodala je da srpski jezik počesto nema odgovarajuće dvojezičke rječnike te da nismo ažurni kod prevoda stručnih izraza i termina.

- Komšije u Hrvatskoj, koji su već poznati i po boljoj brizi, ali i po purizmu, imaju konkurs za najbolju domaću riječ. Nije u pitanju samo nova riječ, već i briga o jeziku, svijest govornika da čuvaju svoj jezik i da pridonose njegovom očuvanju. Mi nemamo odgovarajući jezičku politiku ni u Srpskoj ni u Srbiji, koja bi profesorima srpskog jezika i književnosti olakšala posao. Da napomenem, jezička politika nije političko djelovanje, to je javni dokument koji uređuje određenu oblast u državi. Za to nam treba malo truda i političke volje - kazala je Savićeva.

Ispričala je da sve dok god ne znamo koji su nam dugoročni ciljevi kad je u pitanju jezik, književnost i obrazovanje, nemoćni smo da bilo šta učinimo.

- Recimo, nastavni planovi i programi su zastarjeli, neravnomjerno su raspoređeni i preopterećeni informacijama. Dok se situacija ne promijeni, jezik opstaje zahvaljujući entuzijastima i pojedincima čija je patriotska i jezička svijest na visokom nivou, a takve često srećem u svom profesionalnom životu - navela je Savićeva i dodala da jedino čitanjem možemo obogatiti rječnik.

Naš javni jezik, istakla je ona, je isuviše stručan i opterećen raznim frazama pa tako u javnom prostoru rijetko čujemo arhaizme.

- Udruženje lektora RS na svojoj stranici nudi objašnjenja nekih starih izraza pa smo, recimo, pričali o tome zašto se kaže blijed kao krpa ako je u našoj svijesti krpa neki prljavi dronjak - ispričala je Savićeva i dodala da je jezik najbolje ogledalo i riznica koja čuva sve nijanse značenja.

Na osnovu tog primjera, istakla je da krpa nekada nije bila otrcani komad već “komad čistog ubeljenog platna”, što potvrđuje narodna književnost, te da postoji još sličnih primjera.

- Većina ljudi ne zna da fraza “ni po babu ni po stričevima” dolazi iz narodne književnosti. Marko Kraljević je u pjesmi trebalo da presudi koji je od njegovih stričeva dostojan da naslijedi velikog cara Dušana Silnog. Prije nego što da odgovor, Marko će tražiti savjet od majke Jevrosime, a ona će mu odgovoriti: Nemoj, sine, govoriti krivo/Ni po babu ni po stričevima/Već po pravdi Boga istinoga - kazala je Savićeva i dodala da će Udruženje u narednom periodu pisati i objavljivati razne jezičke zanimljivosti i pozvala sve zainteresovane da im se pridruže i učestvuju u rješavanju zanimljivih jezičkih nedoumica.

 Čuvar tradicije

Savićeva je istakla da porijeklo riječi brak, udaja, nevjesta, muž ukazuju na to da je brak nastao od praslovenskog korijena koji znači uzimati, te da ga možemo definisati i kao čin kojim muž odvodi svoju izabranicu.

- Uporedimo li to sa riječju udaja, koja u sebi sadrži “dati”, vidimo da se djevojka uvijek nekome daje. Sjetimo se samo stare, danas svakako neprikladne izreke: “Žensko dijete, tuđa večera” koja takođe plastično oslikava nekadašnje srpske porodične odnose. Sa druge strane, leksema muž povezana je sa indoevropskim “misliti, upravljati, gospodariti” koja govori o rodnim patrijarhalnim ulogama. Jezik je često bio neblagonaklon prema ženama zato što je društvo takvo, što nam govori da je lingvistika dio šire kulturno-istorijske stvarnosti - rekla je Savićeva i dodala da se u udruženju vole našaliti i jezik opisati jednom starom, izrekom – Neće jezik nego pravo!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.