Vijek i po od izlaska prvog rukopisa “Ane Karenjine” pred čitaoce: Stradanje u borbi protiv licemjerja
BANjALUKA - “Nemaju pojma o tome šta je sreća, ne znaju da bez ove ljubavi za nas nema ni sreće ni nesreće - nema života” riječi su koje izgovara Ana Karenjina junakinja istoimenog romana Lava Nikolajeviča Tolstoja, koji je u ruke čitalaca prvi put došao prije 150 godina.
Kao i svaku tako i ovu knjigu trebalo bi čitati više puta. Kako starimo tako se i naša shvatanja mijenjaju i da bismo u potpunosti razumjeli priču o Ani Karenjini, ljubavi i životu neophodno je da je iščitavamo i zanimljivo je da ćemo svaki put u njoj pronalaziti novi smisao i činiće nam se da je čitamo prvi put. U tome i jeste veličina ovog djela i njegovog tvorca.
“Ana Karenjina” je priča o ženi koja je voljela, o ženi koja je bila izvan svog vremena sa širokim pogledima na svijet. To je priča o ženi koja nije krila osjećanja u društvu koje se dičilo moralom i poštovanjem moralnih načela javno, a u tajnosti kršilo sve norme i propise. Ana Karenjina je žena širokog srca, žena koja se vodila osjećajima, a ne lažnim moralom i propisanim pravilima ponašanja zbog čega ju je to društvo i kaznilo i zbog čega je stradala. Ona je simbol tog i takvog života u gradu, modernog i bogatog.
Roman “Ana Karenjina” prvobitno je objavljivan u dijelovima od 1873. do 1877. godine. Počeo je da izlazi u “Ruskom glasniku” ali nije objavljen do kraja jer je Tolstoj došao u sukob sa urednikom Mihailom Katkokovim u vezi sa političkim mišljenjima koja su pokrenuta u završnom dijelu romana. Lav Nikolajevič Tolstoj ovu knjigu smatrao je svojim prvim pravim romanom.
Kako je zapisano u kritici, Tolstoja je za lik Ane Karenjine inspirisala starija kćerka ruskog pjesnika Aleksandra Puškina, Marija Hartung. Tolstoj je Mariju Hartung upoznao na jednom balu i opčinila ga je njena ljepota. Tu noć su razgovarali i ona mu je pričala o svom ocu, ali i o svojim stavovima o umjetnosti i književnosti. Tolstoj se divio njenom prefinjenom ukusu i smjelom razmišljanju, pa je fizičke osobine Ane Karenjine gradio na liku Marije Hartung.
Ljubavna priča Ane Karenjine i grofa Vronskog bila je burna, strastvena i tragična. Za zaplet romana Tolstoj je uzeo priču iz stvarnog života. Naime, pisac se družio sa čovjekom koji je imao ljubavnicu Anu Stepanovnu Pirogovu. U nekim trenucima Pirogova se osjećala zapostavljeno i problem je vidjela u Njemici koja je bila guvernanta njegove djece. Pirogovu je to izmučilo do te mjere da je danima lutala po prirodi, a onda se bacila pod voz. Tolstoj je čak posmatrao njenu autopsiju. Uznemirila ga je priča ove žene i pokrenula da napiše roman.
U martu 1873. godine Tolstoj je čitao zbirku priča Aleksandra Puškina u uvodna rečenica je bila njegova inspiracija. Ta rečenica glasi: “Gosti su se pripremali da krenu ka letnjikovcu”. Kada je to pročitao Tolstoj je rekao ženi da tako svi treba da pišu, da odmah pređu na akciju umjesto opisivanja soba, prirode i ljudi.
Prva rečenica romana “Ana Karenjina” svima nam je dobro poznata: “Sve srećne porodice su nalik jedna na drugu, svaka nesrećna porodica nesrećna je na svoj način”. Tokom romana shvatamo značenje te rečenice, vidimo da se licemjerja, preljube i intrige dešavaju u društvu koje nalaže da svako ko se usudi da raskine bračne veze bude osuđen na društvenu ili fizičku smrt. U takvom licemjernom okruženju sazrijevao je lik žene koja se zbog svojih osjećanja, društveno nedopuštenih, izgubila u nametnutim ulogama majke, supruge i ljubavnice.
Jedini koji može da razumije Anu je Ljevin. Romanom je Tolstoj predstavio i rusko društvo koje je bilo nesrećno zbog lošeg uređenja vlasti i zakona. Ana je simbol nesrećnog života u gradu, dok Ljevin predstavlja selo, ideal života i rada koji bi trebalo da bude uspostavljen. Jedini on može da shvati Anu, jer je on simbol ljudske plemenitosti i dobrote. On bez osude gleda na njene postupke baš zbog te dobrote koju nosi u sebi. Samo on je mogao do kraja da je shvati i sagleda patnju u njenim očima. U Ljevinovom liku, koji se bori za selo i mužike, koji nosi plemenitost u sebi sadržana su ta načela koja mogu da spasu Rusiju i njen narod. To je poruka koju šalje Tolstoj. Ljubav Ljevina i Kiti iskrena je i prava, puna razumijevanja. To je ljubav onakva kakva bi trebalo da bude.
S druge strane, ljubav Ane i Vronskog je strastvena, burna i od samog početka nije slutila na dobro. Kao prototip za lik grofa Vronskog Tolstoj je uzeo pukovnika Rajevskog koji je kao dobrovoljac učestvovao u srpsko-turskom ratu i tamo poginuo. Znamo da Vronski na kraju romana, nakon Anine smrti, odlazi u Srbiju da ratuje protiv Turaka.
Život Ane Karenjine preokreće se od trenutka kada na željezničkoj stanici upoznaje Vronskog. Simbolično baš tu će njen život i da završi. Ana Karenjina je tragična žena koju je društvo osudilo i to ne zbog preljube, jer svi su oni varali, nego zbog toga što se usprotivila licemjerju koje je propagiralo to društvo.
Divljenje
Romanu “Ana Karenjina” divili su se mnogi svjetski pisci. Jedan od najvećih Fjodor Mihailovič Dostojevski ovu knjigu nazvao je besprijekornim umjetničkim djelom, a tvorac “Lolite” Nabokov se divio besprijekornoj čaroliji Tolstojevog stila.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
