Veče posvećeno Momi Kaporu održano u Banjaluci: Bio je seizmograf ljudske duše

To je magija Kaporova, jer je proučavao ljude, mjesta, duše, gradove i male detalje svijeta oko sebe koje možda većina nije uočavala, a njegova djela, koja su bila čitana za njegova života, čitana su i danas.

Od njegovog rođenja prošlo je 85 godina, a u ovoj godini, u kojoj je to obilježeno, objavljena je knjiga posvećena njemu - „Kaporova školica“, autora Aleksandra Đuričića.

„Veče Mome Kapora“, na kojem je promovisana ova knjiga, održano je sinoć u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, u sali za promocije, koju su ispunili svi obožavaoci Kapora i njegovog pisanja.

Knjiga obuhvata različite periode njegovog života i čitaocima donosi interesantne detalje o njemu i ljudima s kojima se susreo i događajima koji su ga obilježili.

O Kaporu, više nego o samoj knjizi, govorili su Ljiljana Kapor i Aleksandar Đuričić, koji su, svako na svoj način, predstavili svoj doživljaj njega, načinivši od ove večeri svojevrsno veče lijepih sjećanja na jednog od najvoljenijih pisaca ovih prostora.

Đuričić se osvrnuo na poznanstvo s Kaporom, sa kojim je radio mnoge intervjue i kojeg je upoznao tokom svojih studentskih dana, te na nastanak knjige, za koju je materijal sakupljao tokom jedne godine.

Koristio je različite spise i ljudska sjećanja, i tako je vremenom nastala knjiga posvećena piscu i slikaru kojeg su mnogi voljeli, a i danas ga vole.

- Srećan sam zbog reakcija i zbog ovakvih književnih večeri. Lepo je kada se pojavi neka knjiga ili film da okupi nas kaporovce - rekao je Đuričić.

Kako je on objasnio, novitet u knjizi su ljubavna pisma koja je Kapor pisao jednoj djevojci tokom studija, premda je za života tvrdio da prezire ljubavna pisma i da nikada nije napisao jedno.

- Postoje ljubavna pisma koja je kao student slikarstva pisao jednoj devojci i ona je ta pisma ustupila Zadužbini Mome Kapora. Ta pisma su neka nova vrsta dokumenta kada je Kapor u pitanju, ne samo zato što su ljubavna, nego zato što su zabavna i u njima se vidi taj njegov spisateljski trag. Tako su i pisana. U njima ima tog promišljanja o životu, o umetnosti, o samoubistvu, o patnji - kazao je Đuričić.

On je ispričao ponešto o najranijim godinama Kaporovog života, što je u knjizi zabilježeno, te posebno naglasio da je Kapor bio čovjek izuzetne vedrine, uprkos burnom startu i toku života.

- Promovisao je duh u kafani i u knjigama, i na izložbama i putovanjima. Bio je pun vedrine - naveo je Đuričić i dodao da je Kapor bio istraživač koji je imao sposobnost da sve što spozna pretoči u priče.

Ljiljana Kapor je svoju priču fokusirala na to kakav je Moma bio, kako se ponašao u određenim situacijama i sa ljudima, istakavši da je uvijek i prema svima bio pravi džentlmen. Ona se nadovezala i na Đuričićevu priču o Kaporovom pisanju, objašnjavajući kako je on uvijek volio da upoznaje što više ljudi, sve ih pamteći i na neki način koristeći kao inspiraciju za pisanje.

- Ono što je Moma uvek govorio jeste da je važna priča. Da biste vi čitali nešto sa čime možete da se poistovetite i što može da vas dirne, vi morate da verujete u tu priču. A da biste verovali u priču, ta priča mora da se dogodi. Kad se dogodi, kao što je Moma, njemu lično ili nekome sa kime je pričao. I zbog toga ta literatura svakog od nas dodirne, jer su to sve stvari koje se svima nama dešavaju na neki način i svako pronađe sebe u nečemu što je Moma napisao. On je  bio seizmograf ljudske duše, upravo zbog toga što su ga ljudi i život i sve ono što čini naš život zaista interesovali i on je to radio zato što to voli. Voleo je život i voleo je ljude. Bio je čovek koji je znao da sluša - ispričala je ona.

Osim što su tokom večeri ispričali ponešto o svom viđenju Kapora, o druženju s njim, Kaporova i Đuričić su prisutnima pričali o slavama koje su bile poput velikih druženja, o njegovoj širokogrudosti i interesovanju za različite sfere ljudskog djelovanja i za svakog pojedinca kojeg sretne.

Kaporova je ispričala i sada već poznatu priču o njihovom prvom susretu, koja je takođe zabilježena u knjizi „Kaporova školica“.

- Ovo je Momina verzija koju sam ja usvojila. On je uvek govorio kako je osamdesetih godina, kada je leteo za Njujork, u avionu video lepu stjuardesu i da je, jer se plaši letenja, zamolio da ga ona uhvati za ruku. Ta stjuardesa sam bila ja. Onda sam ja njega tako uhvatila za ruku i nisam ga pustila do kraja njegovog života - kroz smijeh je ispričala Kaporova i dodala da je srećna što je živjela, voljela i bila voljena od strane takvog čovjeka, koji je bio jedinstvena i neponovljiva osoba, koja mnogima nedostaje.

Ona je takođe ispričala i priču o posjeti Bagdadu, 1989. godine, gdje su ona i Kapor slučajno osvojili takmičenje u plesu i gdje je Kapor, kao i Mersad Berber i Milić od Mačve, slao svoje slike. Nakon što su osvojili prvu nagradu, koju u Bagdadu nisu mogli da iskoriste jer su morali da putuju, poklonili su je drugoplasiranom paru, o čemu je više napisano u njegovom djelu.

- Moma je u „Poslednjem letu za Sarajevo“ napisao posvetu meni i napisao: „Ljiljani, bez koje ne bi bilo ove knjige“, jer ne bi, da nismo pobedili na takmičenju plesa. To je jedna od priča koje su njemu bile važne, taj ples nas dvoje za njega je stvorio potpuno drugačiji roman koji je napisao posle par godina - objasnila je ona, te dodala da je ovo veče bilo puno radosti i da, bez obzira na to što ga nema već 12 godina, tako uvijek treba da bude.

Na ovoj književnoj večeri prikazan je i dokumentarni film „Moma“, u kojem su zabilježeni isječci razgovora sa samim Kaporom, ali i drugih o njemu.

O Kaporu, između ostalog, u dokumentarcu su govorili Petar Peca Popović, Emir Kusturica, Matija Bećković i Mirjana Bobić Mojsilović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.