Uz godišnjicu odlaska banjalučkog književnika i boema: Đuro Damjanović u mom sjećanju

prof. dr Sreto Tanasić
Uz godišnjicu odlaska banjalučkog književnika i boema: Đuro Damjanović u mom sjećanju

Petnaest godina predavao sam na Filozofskom fakultetu u Banjaluci i u godinama kad je on bio pored Banskog dvora. Naravno, upoznao sam Đuru Damjanovića, mada on mene i nije baš poznavao.

To je i logično jer nisam ni profesor književnosti ni književni kritičar. Ipak smo se jednom prilikom sreli “oči u oči”. Naime, Đuro je redovno posjećivao Filozofski fakultet dok je ovaj bio u gradu; jednostavno - bilo mu je pod nogu kad šeta glavnom ulicom. Svoju posjetu uvijek je najavljivao glasno. Jednom tako, čuo sam njegov glas u hodniku ispred učionice u kojoj sam držao čas. Onda je on banuo kod nas. Banuo pa stao. Ja sam studentima rekao otprilike ovako: “Vidite, kolege, vi na časovima književnosti učite o nekim srpskim piscima koji su bili boemi. Evo imate priliku da vidite jednog savremenog srpskog boema. I nije on samo pravi boem; kompetentni ljudi za književnost kažu da je Đuro Damjanović veliki srpski pjesnik”. On se blago osmijehnuo i iz džepa svoga karakterističnog mantila izvadio svoju najnoviju knjigu i htio da mi je potpiše i poklonio mi. Upita me jesam li i ja došao iz Sarajeva. Kad sam odgovorio potvrdno, reče jednu pohvalnu rečenicu o profesoru Novici Petkoviću i izađe.

Poslije pauze držao sam čas u istoj učionici, kad eto opet Đure, sad nešto tiše uđe. I on vidje da je malo prije bio kod nas pa zastade. Ja mu kažem: “Hvala ti, Đuro, što si svratio opet kod nas, ali ljutiće se druge kolege što samo nas posjećuješ, a njih zaobilaziš”. Shvatio je moju šalu, samo se blago osmijehnuo i tiho izašao iz učionice.

Mene svojim posjetama nije nimalo naljutio, nije me omeo u radu, a danas bih čak rekao da su one bile dragocjene za moje studente. Nije bilo isto vidjeti ga onako boemski zapuštenog i uvijek dobro pripitog na ulici i učionici. U učionici se on prikazao i kao pjesnik: podario mi je svoju knjigu i spomenuo profesora Novicu Petkovića, svakako u tom vremenu jednog od najvećih stručnjaka za srpsku književnost. Ti moji studenti danas su nastavnici u školama i predaju i tumače đacima i noviju srpsku književnost koju je stvarao i boem Đuro Damjanović.

piše:  prof. dr  Sreto Tanasić, dopisni član ANURS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana