Selena Berić, pjesnikinja, o poeziji i glumi za "Glas Srpske": "Kuća od trske" umjetnost koja spaja ljude
BANjALUKA - "Moj krov i dalje stoji u našoj kući od trske...lomili su je mnogo puta nikada dovoljno...sad sama Strazburg ulica pamti korake i plaća račune za sve što su kilometri prenijeli i preslikali u naš grad" stihovi su pjesme "Kuća od trske" mlade pjesnikinje Selene Berić po kojima je nastala istoimena duo drama.
Ova mlada pjesnikinja i članica dramskog studija "Atrijum" za "Glas Srpske" je govorila o poeziji i glumi.
Duodrama "Kuća od trske" je autorska predstava Dramskog studija "Atrijum" koju su pripremile Marina Laco i Selena Berić uz mentorku, glumicu Aleksandru Spasojević.
- U ovoj predstavi uspjeli smo da ukombinujemo različita umjetnička sredstva i htjeli smo da pokažemo da je u predstavama, pored glume, akcenat i na pokretu, na govoru i na muzici. U stvaranju komada koristile smo muziku i poeziju - objasnila je Berićeva.
Predstava je nastala po istoimenoj Seleninoj pjesmi koja je još u rukopisu, a koja će biti dio zbirke "Poetika ožiljaka", koja bi trebalo da bude objavljena na jesen.
- Pošto volim da pišem u metaforama i simbolima, ovu moju pjesmu mogli smo da postavimo u bilo koju situaciju. Odlučili smo da je stavimo u situaciju rata. U predstavi vidimo dvije djevojke koje su se našle u šumi, a ne znaju da pričaju isti jezik. Raznim umjetničkim sredstvima željeli smo da pokažemo da su se njih dvije povezale preko umjetnosti - rekla je Berićeva.
Marina Laco u predstavi svira violončelo, Selena Berić recituje poeziju, a na momente i mijenjaju uloge.
- Cilj je bio da probudimo emociju u ljudima. Ljudi se i u ratu bave umjetnošću, jer im je ona bijeg od realnosti - kazala je ona.
Kako je Berićeva rekla, pjesma "Kuća od trske" govori o barijerama, o poveznicama među ljudima, odnosno o spajanju ljudi.
- Možemo tu pjesmu staviti i u odnos dvoje ljudi. Oni grade tu kuću od trske, a ne od betona. I na kraju pjesme niko nije uspio da sruši kuću, njen krov i dalje stoji. Oni su pokušali da je sruše, ali njen temelj stoji i krov se ne ruši - navela je Berićeva.
Istakla je da joj je poezija važna u životu, da je ona njen bijeg od stvarnosti i mogućnost da osjećanja na kraju dana ispolji na papir.
- Od devete godine pišem i za mene je poezija sve. Želim da svako u mojoj poeziji pronađe dio sebe. Igram se simbolima i želja mi je da se svako saosjeća sa mojom poezijom. Svi osjećamo stvari na drugačiji način i zato u svojoj poeziji ostavljam prostor da je svako doživi na svoj način. To izgleda kao traženje u sebi nečeg što ću predstaviti drugima, a to ne mora biti moja emocija već onih koji čitaju - ispričala je Berićeva.
Dodala je da ljudima koji imaju ideju i ambiciju nedostaje podstrek i podrška da izađu i predstave svoju ideju. Kako kaže, obično ljudima nedostaje hrabrosti. Zaključila je da priliku možemo i sami stvoriti, jer ako se pokuca na deset vrata jedna će se otvoriti.
"Atrijum"
Govoreći o Dramskom studiju "Atrijum" Berićeva je naglasila da je saradnja sa profesoricom glume Aleksandrom Spasojević divna.
- Naučila nas je mnogo čemu, ne samo glumi nego i shvatanju života. Sigurno ne bih na neke stvari gledala tako kako sada gledam da nisam išla kod nje na glumu. Gluma je opažanje, naučiš da pratiš sitnice na koje drugi ljudi, koji se ne bave time, ne obraćaju pažnju. Spasojevićeva je jako dobar predavač. Mnogo smo povezani i svakom želim takvog predavača kao što je ona - rekla je Berićeva i dodala da gluma pomaže čovjeku u svakom aspektu života i u upoznavanju sebe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
