Sanela Babić za "Glas": Kulturno nasljeđe se stvara u sadašnjosti

Branislav Predojević
Foto: Boris Brezo

BANjALUKA - Ne da nismo zaboravili na težinu poduhvata, nego ga i dalje živimo. U praktičnom smislu nije teško. “Imperativ” već ima ozbiljan tim saradnika, profesionalaca u svom poslu. Takođe imamo odličnu saradnju sa izdavačkim kućama iz regiona, organizatorima drugih književnih festivala, književnicima, novinarima koji pišu o kulturi.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” Sanela Babić, direktorica Festivala književnosti “Imperativ”, koji se večeras otvara u Banjaluci, objašnjavajući koliko je u praktičnom smislu teško i izazovno organizovati sedmi put Festival književnosti. Babićeva kaže da su i ona i njeni saradnici potpuno svjesni težine poduhvata, ali da objektivno gledaju na stvarnost festival se vjerovatno nikad ne bi ni desio, a kamoli sedmi put.

Uvijek je teško i zahtjevno obezbijediti sredstva za održavanje jedne ovako kompleksne višednevne manifestacije. Inflacija iz godine u godinu povećava i cijenu produkcije. Nastojimo da program prilagodimo finansijskim mogućnostima, a da pri tome zadržimo kvalitet i ponudimo publici najbolje od prošlogodišnje književne produkcije, rekla je Babićeva.

GLAS: “Imperativ” je od većine drugih festivala izdvojila specifična bliskost pisaca i publike kroz brojne programe direktne komunikacije na tim relacijama i bježanja od statusa događaja na kojem se knjige prodaju jeftinije nego inače. Sa druge strane, koliko je teško prateći takvu viziju održavati svježinu programa, zadovoljiti očekivanja, a izbjeći ponavljanja jer i publika raste uz festival?

BABIĆ: “Imperativ” je zamišljen kao festival koji pored predstavljanja kvalitetne književnosti okuplja autore, izdavače, književne urednike, kritičare, prevodioce i sve one koji su “sa druge strane knjige”. Mnoge saradnje su dogovorene na dosadašnjim festivalima. Tokom pet festivalskih dana Banjaluka postaje centar regionalne književnosti. Ono što je nama važno jeste to da banjalučki književnici vole “Imperativ” i da su tokom festivala, zajedno sa direkcijom festivala, domaćini našim gostima. Mislim da se zbog tog domaćinskog odnosa i poštovanja autori vole vraćati u Banjaluku. Posebnost našem festivalu daje publika. Nastojimo da uključimo publiku u programe, razgovaramo o novim knjigama, čitamo poeziju koju oni biraju. Često se događa da u goste pozovemo autore koje publika traži. Pišu nam, predlažu, iščekuju festival. I sve je više takvih ljudi koji se uključuju u našu malu zajednicu ljubitelja književnosti. Nastojimo,  koristeći sva raspoloživa sredstva, da privučemo što više mladih ljudi. Ogroman posao u popularizaciji književnosti rade  profesori srpskog jezika i književnosti u banjalučkim srednjim školama. I ove godine u festivalske programe uključiće se učenici i profesori iz Gimnazije i Umjetničke škole “Vlado Milošević”.  

Što se tiče ponavljanja i očekivanja, pratimo aktuelnu književnu produkciju regiona i u tom smislu ne može doći do ponavljanja, a “ponavljanja” autora su logična jer naprosto, neki ljudi češće objavljuju nove knjige od drugih. Kvalitet književnog djela je jedino čime se vodimo prilikom izbora festivalskog programa. Publika je to prepoznala. 

GLAS: Ove godine “Imperativ” otvara Miljenko Jergović sa svojom knjigom “Rat”, a završava “Noćnim rečima” Vladimira Tabaševića. Šta publika može očekivati između ova dva cijenjena i vrlo britka imena regionalne književnosti?

BABIĆ: Pored Jergovića, u programu “Razgovor sa piscem” predstavićemo izvanrednu makedonsku književnicu Lidiju Dimkovsku i Bojana Krivokapića, čija je knjiga “Vila Fazanka” ove godine nominovana za Evropsku nagradu za književnost. U programu “Poeziju će svi čitati” Srđan Valjarević prvi put govoriće o svojoj zbirci poezije “Džo Frejzer 49 + 24 + 5 pesama” koja je prvi put objavljena 1992. godine, a ove godine je reizdana u “Laguni”. U istom programu predstavićemo Draganu Mladenović i Ivana Ergića. U programu “Note i slova” razgovaraćemo sa Dragom Glamuzinom o njegovoj novoj knjizi “Noćni portir”. Predstavićemo debitantski roman Maje Iskre “Aperkat” i knjigu “Noćne reči” Vladimira Tabaševića. Slušaćemo i muziku koja se spominje u ovim knjigama ili koja inspiriše autore tokom procesa pisanja. U programu “Art bioskop” publika će moći pogledati dokumentarni film o Dušku Trifunoviću, “Život je maskenbal” i igrani film “Smrt djevojčice sa žigicama” koji je nastao prema istoimenoj knjizi Zorana Ferića. Nakon projekcije, publika će moći razgovarati sa autorima filmova. 

GLAS: Tradicija saradnje sa riječkim “Vriskom”, festivalom slične orijentacije, postoji odavno, ali ove godine saradnja je ozvaničena na nekoliko vrlo zanimljivih projekata i imena?

BABIĆ: Riječki sajam knjiga i festival autora “Vrisak” je podrška “Imperativu” od početka našeg rada. Ove godine “Vrisak” će u Banjaluci predstaviti književnicu Lidiju Deduš i književnu kritičarku i prevoditeljku Jagnu Pogačnik, a “Imperativ” će u septembru u Rijeci predstaviti Stevu Grabovca i Srđana Valjarevića. Regionalna saradnja je važna. Ne postoji dobar sistem distribucije knjiga u regionu i trenutno su festivali najznačajnija mjesta predstavljanja novih književnih naslova. Teatar poezije “Imperativ” priprema scenski prikaz “Ja se zovem Lidija Deduš” prema istoimenoj knjizi autorke Lidije Deduš. 

GLAS: Takođe, zanimljivo je da je ove godine pažnja na “Imperativu” posvećena prevodilačkom dijelu posla, koji kod nas nekako prečesto ostaje u drugom planu, kao manje vrijedan dio književnosti, iako je odavno jasno da pisac na drugom jeziku zavisi od prevodilačkog dara i znanja, jednako koliko i od svog talenta i truda?

BABIĆ: Kod nas je prevodilaštvo u povojima, kao i izdavaštvo. Zahvaljujući ogromnom trudu i radu pojedinaca, prevodilačka scena se polako budi. Značajno je da su inicijativu za razvoj književnog prevodilaštva pokrenuli profesori Filološkog fakulteta banjalučkog Univerziteta. Oni već nekoliko godina uspješno sarađuju sa Univerzitetom u Veneciji. Moderator panela koji će se održati na “Imperativu” je profesorka Marija Bradaš koja radi veliki posao na prevođenju i predstavljanju balkanske književnosti u Italiji. 

GLAS: Tehnologija digitalnog doba uzima svoj danak u čitanju, ali knjiga tvrdoglavo opstaje, istina sve više kao relikt prošlosti, ali opstaje trudeći se da preživi rat, u kojem su još šanse vrlo male ili je to samo pesimistički pogled na situaciju?

BABIĆ: Ne bih se saglasila da tehnologija digitalnog doba uzima svoj danak u čitanju. Razvojem tehnologije i interneta, knjiga je doživjela revoluciju. Veoma mnogo ljudi čita na elektronskim čitačima, postoje e-biblioteke, e-knjižare. Knjige su dostupnije nego ikada. Drugi su problemi digitalnog doba, posebno na Balkanu. Teško je, gotovo nemoguće, zaštititi autorska prava na internetu. 

GLAS: Iz iskustva djelovanja “Imprimatura” vidite li književni pomak kod nas? Djeluje da se stvorila jedna nova generacija pisaca koji možda pišu lokalno, ali se s pravom čita globalno, a postoje i sve agilniji izdavači. Pisac Stevo Grabovac učinio je malo čudo sa osvajanjem NIN-ove nagrade, ali stiče se utisak da je to scena koju i dalje pokreće entuzijazam pojedinaca, bez neke sistemske podrške i jasne kulturne politike za budućnost, a poznato je da je entuzijazam gorivo koje se brzo troši.

BABIĆ: Nema sistemske podrške i jasne kulturne politike. Nadležne institucije svakih nekoliko godina pišu strategije razvoja kulture. S obzirom da strategija nije obavezujući dokument, obično ostane mrtvo slovo na papiru. Pomjeramo se puževim koracima i istina je da nam vaninstitucionalna kultura počiva na entuzijazmu pojedinaca. “Imprimatur” i “Imperativ” su počeli raditi nekako u isto vrijeme i bilo je sasvim logično da podržimo jedni druge, jer nam je bio isti cilj - oživjeti domaću književnu scenu i podržati domaće autore. NIN-ova nagrada Stevi Grabovcu je pokazala da sav taj posao i te kako ima smisla i da imamo odlične autore kojima je potrebna sistemska podrška, stipendije i prije svega, poštovanje. U trenutku kada su gradski odbornici odbili da daju aprilske nagrade grada Ranku Risojeviću i Stevi Grabovcu, bilo je jasno da oni ne razumiju značaj književnog stvaralaštva. Neprestano se dičimo kulturnim nasljeđem, ne shvatajući da se kulturno nasljeđe stvara sada. I Kočiću bi bilo bolje da su ga razumjeli i slavili onomad, nego što ga slavimo sada. 

GLAS: Svačiji ukus teško je zadovoljiti, posebno kod nas, gdje se književnost nalazi vječno razapeta između politike, nacionalnih i klanovskih interesa, tržišnih uslova i visoke kulture, ali gledano retrospektivno, da li ste zadovoljnim sa onim što je festival do sada postigao i da li vidite osnovu za njegovo funkcionisanje u budućnosti?

BABIĆ: Da, zadovoljna sam. “Imperativ” iz godine u godinu raste. Pisci nam se rado vraćaju, publika rado dolazi na događaje koje organizujemo i to je pokazatelj da radimo dobar posao. O ukusima uvijek možemo raspravljati. Mi smo se opredijelili da se bavimo kulturom, a ne estradom. Nije nam nikada ni bio cilj da zadovoljimo svačiji ukus.

ŽANR

GLAS: Kada će na “Imperativ” i u njegovu profilnu orijentaciju dominantnog uticaja realizma u prozi i poeziji, ući mali tračak žanrovske književnosti od fantastike do trilera, koji su sve više čitani, ali i ozbiljno vrednuju od strane kritike i publike?

BABIĆ: Teško je pratiti sve književne žanrove i iz svakog izdvojiti najbolje. Vaš prijedlog je zanimljiv. Možda je ovo prilika da vas pozovemo da se uključite u rad “Imperativa” sa prijedlozima za sljedeći festival.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

Galerija
© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana