Roman „Okretište“ Damira Karakaša promovisan u Banjaluci

Ovo književno veče, na kojem je promovisan novi Karakašev roman „Okretište“, održano je sinoć u prepunoj vijećnici Banskog dvora Kulturnog centra, a sa piscem o njegovom romanu i drugim djelima, te o profesionalnom i privatnom životu razgovarao je Stevo Grabovac.

Karakašev roman „Okretište“ je djelo nastalo kao njegov način suočavanja sa sopstvenom traumom nakon teškog fizičkog napada koji mu se desio prije nekoliko godina.

- Taj strašni događaj nas je sve šokirao. Završio sam u bolnici, u šok sobi, doktori su se čudili kako sam uopšte živ. U tim situacijama morate da imate jaku glavu i jaku psihu da preživite. Roman koji sam napisao je roman koji tretira i temu osvete, to je roman o nemogućnosti da se bilo šta napravi - rekao je Karakaš.

On je naglasio da nije htio da napiše roman koji bi ličio na neki tekst s novinskih stranica crne hronike, niti da na takav način iskorišćava sopstvenu nesreću.

- Kada bih znao šta se tačno dogodilo i zbog čega, onda bih napisao esej o tome, a ne roman. Borhes kaže da je nejasnoća u književnosti jako dobra. Kada bih išao tragom ko je to bio, kakvi ljudi, onda bih došao do traga đavola. Najviše mi odgovara da vjerujem da se sve desilo slučajno - ispričao je Damir Karakaš govoreći o stvarnim događajima koji su mu se desili, a koji s, u stvari, prethodili „Okretištu“.

Kako je Karakaš posebno naglasio, u svemu što piše najvažnija stavka mu je jezik, jer za njega književnost i jeste jezik, te da je htio da ovo bude ro-man u kojem će svakodnevica biti u funkciji radnje preko jezika.

- Romani su horizontalni, tako se jezik strukturiše, a poezija je okomita, ona nam omogućava da dođemo do najudaljenijih stvari. Zato je često po-trebno da u romanima bude te poezije, ali s njom treba biti oprezan. Poezija je, kako je govorio Andrić, kao so, ako previše posolimo, ne valja, ako premalo posolimo, ne valja, te tako treba naći balans - naveo je Karakaš i dodao da je na pisanju radio sedam godina, jer mu je bitno vrijeme u stvaralačkom procesu.

On je istakao da se pri pisanju koristi različitim načinima, te da je pisaća mašina, na kojoj je i ranije pisao svoje romane, i dalje jedan od glavnih alata njegovog stvaranja.

- Kada otisnete tu riječ, ona se gotovo čuje. No, koristim i kompjuter, ali pišem i olovkom. Čitam svoje tekstove naglas, na raznim mjestima, jer svako mjesto ima drugačiju energiju - dodao je Karakaš koji je tokom večeri napravio i osvrt na svoja ranija djela „Proslavu“, „Sjećanje šume“, kao i na različite adaptacije romana koje su u planu, ali i na različite probleme, osude i zabrane s kojima se susreo i koje je doživio zbog svog pisanja.

Ovo književno veče, ispunjeno zanimljivim pričama i smijehom publike, organizovalo je Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti „Imperativ“ u saradnji sa Banskim dvorom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.