Razigrana mašta ispisala Kaputić

Aleksandra Madžar
Razigrana mašta ispisala Kaputić

Banjaluka - Izvinite što Vam se nisam odmah javila, bila sam kod bake cijeli dan. Imam veliku tremu, a još nisam smislila šta ću da obučem. Čekam drugarice da mi naprave frizuru, pa moram ranije u Narodno pozorište RS, da sve pripremim. Upravo sam gostovala na televiziji, ali imam vremena da razgovaramo.

Ove rečenice zvuče kao da ih je izgovorila jedna ozbiljna djevojka, žena, kojoj je upravo dešava nešto veliko u životu. Velika stvar i jeste u pitanju, ali za jednu predivnu djevojčicu, Selenu Berić, koja ima samo jedanaest godina i koja se s nestrpljenjem pripremala za promociju svog književnog prvenca, zbirke pjesama simpatičnog naziva "Kaputić".

Vjerovatno u Banjaluci nije bilo posjećenije promocije. Izlizana je novinarska fraza da je sala bila ispunjena do posljednjeg mjesta, ali to je jedino tačno što bi se moglo napisati. Neki su se morali i vratiti. Zaista je sve te večeri bilo nešto što se rijetko viđa.

Cijeli IV2 Osnovne škole "Georgi Stojkov Rakovski" iz Banjaluke došao je da podrži svoju drugaricu. Kako je Selena jedna od onih djevojčica koju ćete uvijek sresti u pozorištu, muzeju, biblioteci, nije bilo ništa neobično što je na njenoj promociji bilo mnogo ozbiljne publike, a što je najljepše, sve su to njeni drugari.

Kucalo je na sceni srce jedne male vile, koja je čitala svoje stihove nastale u najmaštovitijoj radionici, dječijoj glavi. O aplauzima je suvišno govoriti, uzvicima, smijehu. Mnogo poklona, cvijeća, dječijeg smijeha, iskonske sreće, disalo je zajedno u Narodnom pozorištu RS, a Selena je bila na visini zadatka.

Odgovorno i sa puno pažnje posvetila se svakom svom gostu. Kao prava književnica, potpisivala je knjige, fotografisala se i, ono što je najbitnije, osmijeh nije nestajao sa njenog lica. 

Kako je obećala, Selena je za "Glas Srpske" podijelila svoja osjećanja poslije promocije. Govorila je o tome kada je počela da piše, šta je motiviše, koliko voli da čita i u kome nalazi najveću podršku.

- Svoju prvu ozbiljnu pjesmu napisala sam 2013. godine. Ranije sam pisala neke pjesme, ali to nije bilo ništa ozbiljno, a nisam imala ni neku želju da pišem - priča Selena.

Pisanju je, kako kaže, privuklo to što kroz pjesme može da se igra i da u njih useljava svoje zamišljene likove i događaje.

- To me je najviše privuklo pisanju, jer ja, kad pišem pjesme, opustim se i samo o tome razmišljam, a sve brige i problemi su sa strane - ozbiljna je Selena.

Inspiraciju, kako kaže, pronalazi u svemu, ljudima iz Banjaluke, školi, a ponekad je inspirišu i njeni drugari iz razreda.

- U "Kaputiću" se može pročitati četrdeset pjesama, a inspiracija je bila suda oko mene - dodaje Selena.

Sigurno je da njen talenat na pravi način prepoznaje i njeguje njen otac, književnik Miladin Berić, ali on, priča Selena, nikada nije insistirao na tome da njegova jedinica počne da piše.

- Moj tata nikad nije potencirao da pišem. Njemu prvom dam da mi lektoriše pjesme. On nekad hoće da promijeni neki stih, da bude drugačiji, ali nikad ne dam - samosvjesno priča mlada poetesa.

Drugari iz škole su joj najveća podrška, a najvažnije joj je, objašnjava Selena, da nisu ljubomorni na nju.

- Čitav razred je došao i kupili su mi veliki poklon. Bila sam presrećna - naglasila je ova posebna djevojčica, koja u slobodno vrijeme čita Miroslava Antića i Duška Trifunovića, za koje kaže da su joj omiljeni.

Selena je možda samoj sebi sa ovom promocijom odredila jedan dio budućnosti, mi možemo rasti zajedno sa njom i njenim pjesmama i uživati u ljepoti koju nam pruža dječije srce.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana