Prilepin: Da su Puškin i Dostojevski živi, kamenovali bi ih

Pisac “Sanjke”, “Patologije”, “Grijeha” i “Cipele pune vode”, uvjeren je da “nijedan čovjek nije postao intelektualac slušajući televiziju i gledajući internet, jer se najvažnije stvari dešavaju u tekstovima”.

Dobro raspoložen, nasmijan i ležeran, on je u razgovoru citirao prijatelja koji tvrdi da su “ljudi koji ne čitaju, niža kasta” a to je potvrdio podatak da “svijetom vladaju ljudi koji čitaju i mogu da interpretiraju i primijene znanja iz datoga teksta”.

- U posljednje dvije godine u Rusiji je počeo povratak književnosti, kao u sovjetska vremena, ali to se ne odnosi na sve. Postoji pet do deset procenata ljudi koji najvažnija pitanja i odgovore nalaze u literaturi. Pisci nastupaju na političkim mitinzima za i protiv Putina i opet se dešava da su ljudi koji pišu u centru javne i društvene pažnje - kaže on.

Mišljenja pisaca poput Eduarda Limonova, Dmitrija Bikova i Aleksandra Prohanova, Ljudmile Ulicke, Borisa Akunjina, pa i moja izrečena bilo kojim povodom imaju veći odjek i više se sreću u medijima nego što su to mišljenja rok zvijezda ili nekih drugih ličnosti, dodao je on.

Internacionalni hit pisac, koji ima veliku bazu obožavalaca u Srbiji koji u njegovim knjigama o posttranzicionoj Rusiji nalaze odjeke života u Srbiji, preferira Tolstoja Dostojevskom i one pisce od Turgenjeva do Čargajeva koji su konzervativni i patriotski orijentisani.

Sebe smatra nastavljačem tog konzervativnog kursa, dok je danas u Rusiji sva književnost liberalna.

- Da danas žive Puškin i Dostojevski, oni bi njih kamenovali - uvjeren je Prilepin.

Prilepin koji je diplomirao na Filološkom fakultetu i radio kao fizikalac, grobar, izbacivač, prvi roman “Patologije” objavio je inspirisan iskustvom stečenim u ratu u Čečeniji gdje je bio komandant policijske jedinice za specijalne namjene.

Na pitanje šta ga je podstaklo da piše, Prilepin je odgovorio da je dugo vjerovao da će biti prije svega vojnik ali se tih godina (2002/3) našao u teškoj ekonomskoj situaciji.

- I, sasvim slučajno, počeo sam da pišem prvi roman kao mogući izvor prihoda i nema nikakvog drugog objašnjenja, osim što sam veoma volio književnost – rekao je on.

Za Prilepina, književnost je pokušaj da se “snađe”.

- Tragam za odgovorima na pitanja: šta je čovjek, da li postoji Bog, kakvi su odnosi između muškarca i žene, oca i sina, muža i supruge....i te teme mogu do beskraja da variram - ispričao je pisac.

Prije nego što sam se pojavio ruska literatura se deset-petnaest godina bavila samo bičevanjem, opsjednuta boljševičkom, staljinističkom prošlošću, greškama i grijehovima pravim ili tobožnjim koje je počinila.

- Kada su se pojavili moji tekstovi i tekstovi mojih drugova, odjednom se ispostavilo da su to tekstovi koji su potrebni i traženi jer su ljudi željeli da čitaju ono što se dešava upravo sada – rekao je on.

I kakve se čudovišne stvari dešavaju danas u ovom režimu, objasnio je autor.

- Svima se čini da je prošlost bila strašna, a sadašnjost nije ništa manje strašna - tvrdi Prilepin koji ne krije da mu nisu potrebni nikakvi posebni uslovi da bi pisao jer mu nije važno gdje već o čemu piše, a osim toga ima četvoro djece, “koji sve vrijeme hoće da jedu, što mu samo pomazaže da radi mnogo i stravstveno”.

- Ljeti ne idem nigdje na odmor već pišem. Živim u selu, bez interneta, bez televizora, bez ikakvih veza sa spoljnim svijetom, i pišem - rekao je on.

Pisac, koji je uoči prvomajskih i uskršnjih praznika u Srbiji predstavio svoju zbirku priča, kaže i naglašava da to ne čini iz kurtoazije, da su mu Beograd i Kijev najomiljeniji gradovi u kojima je boravio.

U Srbiji ga je, kaže, najviše impresioniralo kada je obilazeći hramove i crkve vidio na ikonama i fresaka portete svetaca pod punim oružjem i sa isukanim mačevima, što je nešto što se ne viđa u Rusiji.

- Bliskost sa Srbijom teško mogu da objasnim ali dok sam čitao “Sarajevsku trilogiju Mome Kapora i knjige Gorana Petrovića, osjećam, razumijem i prepoznajem te tokove i pulsacije intelektualnog života koji mi je blizak i mogu lako da se smjestim u ovu sredinu, da je potpuno osjetim. Ta sredina koja je opisana, atmosfera koju oni opisuju, je i moja i osjećam se tu kao da pripadam - rekao je on.

Na pitanje gdje bi želio da živi, Prilepin je pokazao duboki patriotizam rekavši da “samo želi da živi u Rusiji koju je obišao više puta i koja je najbolja zemlja na svijetu”.

Vijest da je formirao svoj bend on je prokomentarisao pričom o tradiciji ruske kinjiževnosti, u kojoj je muzika bila veoma prisutna i nabrojao klasike kao Gogolja ili Jesenjina koji su i komponovali, dok za njega “muzika podrazumijeva društvo, komunikaciju, veselje i to je kao jedna velika pijanka zajedno sa drugovima kada se svira rok, pank, salata, mješavina svega”.

Na pitanje kako podstiče svoju djecu da čitaju, Prilepin je rekao da “ima lični pronalazak, a to je da svi idu u 19 časova u krevet a svako ima pravo da čita i čitaju barem dva časa pred spavanje”.

- Imamo ogromnu biblioteku, a šest godina nam je televizor u kvaru i djeca misle da služi kao dekoracija - ispričao je Prilepin svoj metod odgajanja potomastva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.