Posljednji pozdrav Tihomiru Levajcu: Nesebično dijelio osmijehe i lekcije

Takvi ljudi inspirišu, daju nesebično sebe i ono što najbolje znaju svijetu oko njih. Jedan takav čovjek, koji je nesebično davao osmijeh, znanje, riječi i lekcije bio je profesor i književnik Tihomir Levajac.

Komemoracija Levajcu održana je danas u koncertnoj dvorani Banskog dvora Kulturnog centra u Banjaluci, gdje su se prisutni oprostili od profesora Levajca, Tihog, Tileta ili Levija, kako su ga mnogi zvali.

"Postoje mnoge prilike kada je red da se okupimo u ovolikom broju, nažalost i one na kojima se okupimo kada je najteže i prisjetimo djela jednog čestitog čovjeka kakav je bio Tihomir Levajac" rekao je, u ime porodice gospodin Zoran Šimunović.

On je u svom govoru zahvalio prisutnima te publici predstavio video-intervju, koji je 2016. godine sa Levajcem uradila njegova kćerka Nataša. 

U video-snimku "Posljednji čas profesora Levajca" Šimunović je odgovarao na pitanja o karijeri te predočio neka svoja razmišljanja o životu i svom radu.

Od Levajca, uz prisustvo najbliže porodice, oprostili su se prijatelji, kolege, bivši učenici i svi onih koji su ga nekad sreli, čitali njegova djela ili slušali kakvo njegovo predavanje ili bili dio književnih večeri na kojima je besjedio.

"Kroz naše živote prolaze hiljade ljudi, ali mi njih bar za trenutak obasjamo. Koliko smo i da li smo bili bitni u tim životima znamo po pričama i legendama. Kolega Tihomir bio je poseban tip profesora. Često se kretao ivicom dozvoljenog, da bi u učenicima izvukao i isprovocirao ono što imaju i znaju najbolje" navela je na komemoraciji direktorica banjalučke Gimnazije Vita Malešević.

Ona se kratko osvrnula na neke osnovne crte iz Levajčeve biografije te prisutne podsjetila na to kakav čovjek i profesor je bio.

" Nije volio obično i svakodnevno, prozaično i prosto. Često se na svojim časovima i vannastavnim aktivnostima opirao metodičko-didaktičkim uputstvima, da bi kao proizvod dobio nešto novo. U nekim vremenima teško je ostati pri svom ja. To je bila jedna od njegovih omiljenih tema za pismeni zadatak. Ili, kako glasi stih "Partibrejkersa" koje je volio, "biti slobodan, biti svoj". Kolega Levajac se nije bojao niti je ikad ustukao pred trivijalnim" navela je Maleševićeva, 

Ona je podsjetila da je Levajac, uz sve što je radio, sačuvao časopis "Orfej" te je bio angažovan u literarno-debatnom klubu, ali i umjetničkom klubu EKG - estradni klub Gimnazije, koji je osnovao 1972. godine. 

Kako je rekla, podsticao je mlade umjetnike na slobodan rad i umjetnički izražaj, a takođe 1978. godine bio je jedan od osnivača vokalnog sastava "Glasovi Krajine", koji se bavio muzikom.

"Brojne aktivnosti i ideje dijelio je sa kolegama i koleginicama, ali niko nije imao toliku energiju za sve ove aktivnosti sa učenicima. Uradio je mnogo, od književnih susreta do dramske sekcije i pripremanja izuzetnih predstava, iz kojih su izrasli mnogi današnji glumci i glumice" rekla je Maleševića

"Sve što se ticalo života Gimnazije nekoliko decenija, njegova je zasluga. Pamtim ga po tim aktivnostima i druženjima, kojih više nema. Nema čak ni šaha u ćošku naše zbornice koji je igrao sa kolegama" zaključila je ona.

O profesoru Levajcu, u ime Udruženja književnika Republike Srpske govorio je književnik Mirko Vuković, koji je prisutne podsjetio na priču o starom hrastu, koji je Levajac onomad branio, te je progovorio o drugovanju s njim i iznio samo djelić priče o onome što je Levajac bio.

"Tiho je iza sebe u svom bogatom književnom opusu ostavio osmijeh. Svi koji su ga poznavali poznavali su njegov osmijeh. Smijao se od srca. Smijući se sav se preobražavao u osmijeh. U tim trenucima nije bio čovjek nego smijeh, nepatvorena radost" kazao je Vuković i dodao da je Levajac bio jedan od izdanaka starog svijeta, koji je živio po određenim principima i njegovao određene vrijednosti.

On je ispričao da je Levajac bio izuzetan i neponovljiv, čovjek kojeg nije bilo moguće svrstati u neku kategoriju ili bilo kakav obični šablon. 

"Samosvojni izmiču čak i vremenu. Po njima se jedno vrijeme prepoznaje, ali oni sami nikad u potpunosti ne pripadaju vremenu u kojem žive" istakao je Vuković u svom obraćanju.

Nedeljko Milaković, đak druge generacije profesora Levajca, govorio je nekoliko stihova u znak sjećanja na njega. Kako je on rekao, Levajac je krivac što je on zavolio književnost i što ga je naučio šta je poezija.

"Kad nam odlazi neko drag, odlazi i dio nas. Odlazi ono nešto što smo imali samo sa tom osobom i ni sa jednom drugom. Odlazi dio života koji smo preživjeli koji se njegovim odlaskom završio. Na kraju, kad nam odlazi neko drag, ne boli smrt, nego samo ono što ide poslije toga" dio je riječi koje je Milaković izgovorio oprostivši se od Levajca.

Učenik Medicinske škole, jedan od učenika prve generacije koju je predvodio Levajac, Dragutin Ilić u svom obraćanju prisjetio se prijateljstva i školovanja, koje je počeo u septembru 1963. godine, kada je i upoznao Levajca, koji je tada bio razredni starješina njegovom odjeljenju.

"Sjećam se prvog časa, kada si nam se predstavio i rekao da ćeš nam predavati srpsko-hrvatski i biti razredni starješina i da od nas očekuješ da budemo najbolji. Ta posebna energija koju smo osjetili i koja će se pretvoriti u prijateljstvo koje će trajati 59 godina je zaista rijetkost. Bio si nam ne samo sjajan učitelj, od kojeg smo prihvatili iskonske moralne vrijednosti, nego i prijatelj, stariji brat, drug i neko kome smo vjerovali" ispričao je Ilić.

Levajac će biti sahranjen u srijedu u njegovim rodnim Kačulicama kod Čačka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.