Pjesnikinja Jelena Vujanović za “Glas Srpske”: Poezija kao megafon duše

Kazala je to u razgovoru za “Glas Srpske” mlada pjesnikinja Jelena Vujanović, rodom iz Novog Grada, povodom nagrade “Stražilovo” koju je dobila za svoj prvenac, zbirku poezije “Ma nije mi ništa”.

Dodala je da je pisanje poezije njen pokušaj da poeziju otme od  izmišljenih književnih elita i da je vrati običnim ljudima.

- Ona je klica smisla iz pepela besmisla kojim nas posipaju godinama - rekla je Vujanovićeva.

Objasnila je da lijepo pisanje može biti i stvar volje te da je istinsko stvaranje dar i nagon.

- Zato stvaraoci ne pišu za nagrade, već za spas duše. Pogledajte koliko značajnih imena bojkotuje NI­N-o­vu nagradu jer ne žele da budu ocjenjivani kriterijumima uskog drugosrbijanskog kulturnog kruga i to će vam sve reći - kazala je Vujanovićeva.

Istakla je da to ne znači da nagrade nisu važne te da je priznanje “Stražilovo” podsticaj jer dolazi od institucije kakva je “Brankovo kolo”. Govoreći o zbirci “Ma nije mi ništa” ispričala je da je ovakav naziv potekao od onog “ma nije mi ništa” koje je karakteristično za naše krajeve u kojima se prkosno gleda teškoćama u oči.

- Ljudi ovde pjevaju na samrti i govore “nije mi ništa” i na taj karakter mislim kada u pjesmi o “Oluji” kažem “Pucketa danas plamen voštanice/ a majka tvrdi nije joj ništa/ a vidim pune joj oči Krajine/ i Šarova starog kraj ognjišta..” - objasnila je Vujanovićeva.

Dodala je da su u zbirci zastupljene iskrene, ljudske i autentične pjesme jer su istinski proživljene.

- Kad u pjesmi “Nomadi” kažem “Blago slijepima jer oni kad idu ne vide rijeku koju ostavljaju” to je moj osjećaj odlaska iz Novog Grada, ali i tjeskoba svakog ko nekud odlazi. Pjesma “Transplantacija srca”, pisana kao zamišljeni dijalog doktora i moje majke iznad mog srca koje je otkazalo, je istinski doživljaj raskida jedne velike ljubavi - rekla je Vujanovićeva.

Dodala je da zbirkom dominiraju duboke emocije prema rodu i identitetu.

- Prema Kosovu, Jasenovcu i stradanju. Prema zavičaju, Uni, Novom, Kozari, prema životu i naravno one autentično ljubavne emocije, oslobođene sladunjavosti španskih serija i prazne patetike - navela je Vujanovićeva.

Naglasila je da je u današnjem vremenu mladim pjesnicima nedostatak autoriteta veći problem od nedostatka podrške.

- Prije 100 godina pisci su se pismima povezivali sa svojim savremenicima u inostranstvu, a mi danas u moru informacija i lažnih imena teško pronalazimo ono pravo kojem bi mogli da se obratimo - kazala je Vujanovićeva.

Istakla je da bi kulturne institucije trebalo da budu te koje osvjetljavaju put kroz to more informacija i da tu dolazimo do dubljeg društvenog problema, a to je nepovjerenje mladih u institucije.

- Ipak, kroz poeziju sam upoznala mnogo divnih ljudi spremnih da nam budu svetionik kroz književni život. Usmjerite svoje lađe ka takvim ljudima. Budite svoji, utemeljeni u znanju, svevremeni u emociji i savremeni u temama i podrška neće izostati - zaključila je Vujanovićeva.

Ova mlada pjesnikinja pokrenula je “Instagram” i “Fejsbuk” stranicu “Ma nije mi ništa”.

Ljubav prema Uni

Vujanovićeva je istakla da pjesme iz zbirke pripadaju Uni i rodnom kraju koliko i njoj samoj.

- Trudim se da se Uni, koja mi je inspiracija, odužim borbom za očuvanje njene izvorne ljepote. Apelujem na ljude koji imaju zemlju kraj Une da ne betoniraju obalu, da je ne zagađuju i ne bacaju otpad u nju - rekla je Vujanovićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.