Ranko Pavlović o novom romanu “Mjesečina za ponijeti”: Poetizovani sklad fantastike i realnosti

U pitanju je roman koji na vrlo specifičan prozni način tretira duboko lične teme, porodične odnose i u neku ruku svođenje životnih računa glavnog junaka penzionera Veroslava Rakite, bivšeg nastavnika istorije koji u toku jednog dana kreće na fantazmagorično putovanje, kako u stvarnosti na putu Banjaluka - Teslić, tako i kroz vlastita sjećanja.

Sam autor kaže da je roman na neki način nastao kroz sudar fantastike i realnosti, dajući u finalnom rezultatu duboko poetizovanu prozu.

- Urednik Saša Radonjić ističe da je roman intenzivno poetizovan, ali u najboljem smislu tih riječi, a recenzent prof. dr Sanja Macura da roman čitaocu donosi užitak u stilu i jeziku kakav se danas rijetko sretne. Trudio sam se, i nadam se da sam u tome uspio, da u srećan sklad dovedem fantastiku koja izvire iz podsvijesti glavnog junaka Veroslava Rakite, bivšeg nastavnika istorije i urednika fabričkih novina, koga zatičemo u njegovim penzionerskim danima i ogoljene društvene stvarnosti kroz koju je prolazio tokom svog cijelog dotadašnjeg života. On, zahvaćen temperaturom koja ga je bacila u potpuno bunilo, u snježnoj noći, po snijegu koji je sakrio cestu, u starom automobilu, iz Banjaluke kreće u Teslić, kuda ga vuče jedan doživljaj iz djetinjstva. Pri tome stalno razgovara sam sa sobom u toj “ledenoj konzervi”, prolazi kroz djetinjstvo, kroz novinarski život u socijalističkom sistemu, zatim kroz rat vođen raspadom Jugoslavije, sreće se sa radničkim bataljonom, sa onima koji se bezočno bogate i sa logorima besmisla i bezumlja... Za to vrijeme njegova supruga Radmila je iz njegove pomućene svijesti pobjegla na Mjesec i počela da gradi sistem interplanetarnih stanica za prodaju mjesečine za ponijeti. Na kraju će svi junaci, zajedno sa čitaocem, da udare u zid surove stvarnosti, što će piscu omogućiti da ispiše zanimljiv završetak – rekao je Pavlović.

Dugogodišnji pjesnik i publicista, koji je nedavno proslavio 60 godina književnog rada, kaže da se ovom knjigom vratio fantastici, koje se u svojim djelima doticao i ranije, ali u ovom slučaju, kako on sam kaže, u jednom drugom drugačijem obliku.

- Ima te fantastike i u mojim ranijim zbirkama pripovjedaka i romanima, samo se pojavljuje u sasvim drugačijem obliku. U romanu “Gromada”, koji je nedavno objavljen i na engleskom jeziku, u Indiji, za tržište pedesetak zemalja, ta, moglo bi se reći, netransparentna

fantastika, omogućila mi je da se na satiričan način poigram fenomenom vođe, ali s težištem na oštru kritiku poslušnih sljedbenika. Ili, gotovo sve pripovijetke u najnovijoj zbirci “Strašni sud” za potku imaju fantastiku zasnovanu na narodnom predanju i srpskoj usmenoj književnosti - jasan je Pavlović.

Nakon što je posljednjih nekoliko knjiga objavio u saradnji sa “Prometejem” Pavlović je po vlastitim riječima odlučio da dobru saradnju sa novosadskim izdavačima nastavi sa “Solarisom”, još jednom izdavačkom kućom iz Novog Sada.

- Novosadski “Prometej”, izdavač koji je u posljednje dvije godine zaredom proglašen najboljim na srpskom govornom području, objavio je moju zbirku pripovijedaka, dva romana i, početkom ove godine, poemu “Pjesma koju nikada nisam napisao”. Učinilo mi se da roman “Mjesečina za ponijeti”, po svojim fantazmagoričnim obilježjima, više pripada programskoj orijentaciji “Solarisa”. Zanimljivoje da sam rukopis poslao jednog dana, a sutradan od urednika Saše Radonjića (koji je tokom toga dana i noći pročitao rukopis) dobio potvrdu da će roman biti objavljen. Za desetak dana pojavilo se njegovo PDF izdanje, a za petnaestak dana knjiga u štampanom obliku.

Oba ova izdavača brinu o svojim izdanjima, njihove knjige mogu

se naći u svim većim knjižarama u Srbiji, a nadam se da će moja “Mjesečina” moći da se kupi i u banjalučkim knjižarama “Kultura” - rekao je Pavlović.

Bogatstvo

O najnovijem djelu književnika iz Banjaluke recenzent knjige, prof. dr Sanja Macura napisala je da Pavlović iznova pokazuje da je njegova rijeka riječi u koritu snova nepresušna.

- Ovo je roman koji čitaocu donosi užitak u stilu i jeziku kakav se danas rijetko sretne. Labavo ulančane fabularne tokove na okupu drži obruč toka misli naratora. Život kao tren, vječnost stisnuta u noć, fantazmagorija razlivena po stvarnosnom, samo su neke od sintagmi kojima bi bilo moguće lapidarno zauzdati bogatstvo koje se obrelo u koricama ovog rukopisa. A ukrotiti ga nije moguće, baš kao što ni mašta ne trpi ulare ni amove, napisala je Macura.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.