Objavljena knjiga Zorana Milekića “Kad su veliki pisci bili deca”: Pogled na početke književnika koje volimo
![](https://cdn.glassrpske.rs/slika/2023/07/750x500/20230720002201_478667.jpg)
BEOGRAD - “Svaki veliki pisac postao je to zato što je u detinjstvu zavoleo knjige ili doživeo nešto što ga je posle opredelilo da bude pisac. Na ovim zabavnim stranicama upoznaćeš kakva su detinjstva imali naši pisci i kako su se rane godine odrazile na njihovo sazrevanje i karijeru”.
Ovako je najavljena knjiga “Kad su veliki pisci bili deca” autora Zorana Milekića, koja je nedavno objavljena u izdanju beogradske “Lagune”, a čitaocima svih generacija donosi zanimljiv pogled na neke od najznačajnijih pisaca.
Veliki pisci o kojima autor piše su Branko Ćopić, Isidora Sekulić, Jovan Jovanović Zmaj, Mehmed Meša Selimović, Ivo Andrić, Branislav Nušić, Vuk Stefanović Karadžić, Danilo Kiš, Dositej Obradović, Miroslav Mika Antić, Janko Veselinović, Miloš Crnjanski, Rastko Nemanjić, Petar Petrović Njegoš i Stevan Sremac
- Znate li da je mali Branko Ćopić hteo da sa vrha jednog brega grabuljama dohvati mesec? Da li ste čuli da je Ivo Andrić bio nesuđeni glumac? Da li vam je poznato da je mala Isidora Sekulić volela da mašta u buretu - objašnjava izdavač.
U okviru svakog poglavlja o piscu su navedeni osnovni biografski i bibliografski podaci, izdvojeno nekoliko priča o njima, i pojedini citati.
- Otkako je dobio prvu pohvalu od profesora srpskog jezika za svoj pismeni zadatak, Branko nije mogao da se načita knjiga. Jednom je dao i punu torbu krušaka za dve knjige. Ali počeo je i da piše. Na završetku gimnazije, u četvrtom razredu, napisao je priču “Braco”. Govori o dečaku Braci koji, sedeći na klupi u parku, sluša odjeke crkvenih zvona posle smrti svoje drugarice Mare. Potišten je do suza i u njemu se rađaju slike njihovog drugovanja i rađanja prvih dečjih osećanja. Priču su čitali njegovi drugovi i davali svoj sud, nasamo ili na skupovima literarne družine. Starijima je bilo čudno da se dečak od četrnaest godina već bavi tako teškom temom, ma koliko naivno. I odjednom, ta njegova priča se našla na stranicama časopisa “Venac”. Stajala je uz pesmu čika Jove Zmaja, a Branku se učinilo da je njegovo ime naštampano i krupnijim slovima no Zmajevo! Bio je tada u đačkoj menzi, ali od uzbuđenja nije mogao da ruča. Obrok je ustupio jednom svom drugu, a ovaj ga je očas smazao. Posle toga, redovno ga je zapitkivao da li je objavio neku novu priču - zabilježeno je o Ćopiću, u poglavlju koje nosi naziv “Zlatna bajka o ljudima”, a takve priče zabilježene su i o drugim književnicima propraćene ilustracijama Marine Veselinović.
Knjiga je prvenstveno namijenjena mlađoj čitalačkoj publici, zbog svog poučnog karaktera, ali i svima onima koji vole dodatno da čitaju o voljenim piscima i možda otkriju nešto novo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.