Nenad Grujičić povodom Nagrade Akademije Ivo Andrić: Mjera svemu je talenat - nadvremena kategorija
Novi Sad - Pjesnik, prozaista, esejista, kritičar, polemičar, antologičar i izučavalac narodnog blaga, koji je do sada objavio trideset četiri knjige, Nenad Grujičić u svoju biografiju upisao je vrijedne nagrade, a ove godine dobitnik je Nagrade Akademije "Ivo Andrić" za životno djelo.
Nagrada će Grujičiću svečano biti uručena u Beogradu 10. decembra, u četvrtak, u podne u Udruženju književnika Srbije, na dan kada je Ivi Andriću u Stokholmu prije 54 godine uručena Nobelova nagrada.
Grujičiću je ovo prva nagrada za životno djelo, a za "Glas Srpske" podijelio je svoje emocije povodom ovog važnog priznanja pjesništvu i pjesniku, ali i o očuvanju duhovne kulturne baštine izgnanih Srba Krajišnika.
- Čovek se upita koja je to stvaralačka putanja što pokriva sintagmu "životno delo". Odmah pomislim na Branka Radičevića, koji je poživeo svega 29 godina, pa na Njegoša - 38, te na Kočića - 39. Eto, oni su životno delo ostvarili u veoma kratkom svome veku. Po godinama koje sada imam, mogao bih svakom od njih da budem biološki otac - priča Grujičić.
Sjeti se, kako kaže, i Desanke Maksimović koja je živjela 92 godine.
- Njeno životno delo ostvarilo se u mnogo većem rasponu vremena od pomenutih velikana, a ja bih joj mogao biti sin. Ispostavlja se, dakle, da je mera svemu talenat kao nadvremena kategorija. Dinamizam talenta kroz vreme obezbeđuje zgusnutu lepotu i vrednost - objašnjava Grujičić.
Za sebe kaže da je prije svega pjesnik, pa se osvrnuo i na mjesto pjesnika u današnjem vremenu.
- Rekoh već da je pesnički talenat nadvremen. No, ipak poezija se bavi trenutkom u kojem pesnik živi, dodavajući mu auru prošlog i budućeg vremena. Pesnik je svevideće oko sa trepavicama koje šume neuništivu melodiju maternjeg jezika. Pesnički jezik je dugovečan i moćan. Ništa mu nije ravno u odnosu na brojne ambleme tobožnje superiornosti vremena u kojem živimo. Na primer, na svetskom planu, a tako i kod nas, jasno i nanovo vidimo koliko je politički jezik trošan i prolazan, ambivalentan i amoralan, a onda i demonski štetan po ljude i narode. Pa onda, dalje, kič i šund na sve strane, ubrzano trovanje ljudskih duša novim medijima i tehnologijama - kazao je on.
Uz "Antologiju srpske poezije (1847-2000)" koja je za kratko vrijeme imala dva izdanja, nedavno je objavio i zapaženu antologiju srpske izbjegličke poezije "Prognani Orfeji".
- Kao narod, bezbroj puta u istoriji osetili smo dramu izgona i progona. Tako smo i krajem prošlog veka bili svedoci srpskih zbegova biblijskih razmera. Sada na planetarnom nivou pratimo izbeglice na ogromnim putanjama od kućnog praga do "obećane zemlje". "Prognani Orfeji" su svedočanstvo još jedne velike tragedije srpskog naroda, koja pruža mogućnost metamorfoze, preumljenja, slobode, pobede i vaskrsnuća - naglasio je Grujičić.
Ojkača
Poznata je i njegova borba za očuvanje duhovne kulturne baštine izgnanih Srba Krajišnika. Nakon brojnih prepreka uspio je da krajišku ojkaču upiše u prvi Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
- Ono čime se svet ponosi, mi se stidimo. Stidimo se svoga korena i lepote koju nosi. Kao narod nemamo osećaj za celinu i zajednički let svih naših duhovnih krila. Da bismo opstali kao narod, moramo svakog časa i u svakoj prilici sabirati ekavsko-ijekavsku celinu naše kulture i etnosa - smatra Nenad Grujičić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
