Milena Marković za “Glas Srpske”: Iz nestalog svijeta stasali su novi tlačitelji

Milanka Mitrić
Milena Marković za “Glas Srpske”: Iz nestalog svijeta stasali su novi tlačitelji

NIN-ova nagrada je najznačajnija književna nagrada u regionu. Nagrade su jako važne. Kada se bavite pisanjem, velika je lutrija kolika će biti vaša pojavnost među ljudima. Ja sam imala dobru pojavnost, zbog toga što sam pisala drame i scenarija koje su radili značajni reditelji u regionu.

Započela je ovako razgovor za “Glas Srpske” književnica Milena Marković, ovogodišnja dobitnica NIN-ove nagrade, govoreći o značaju ovog priznanja, koje je dobila za roman-poemu “Deca”.

- Međutim, pošto je u pitanju teatar i pošto su u pitanju art-haus filmovi, moja vidljivost je bila malena, među kolegama i ljubiteljima umetnosti. Njih nema puno. “Obična” publika je odjednom znala ko je ta Milena Marković, zbog toga što sam radila seriju Olega Novkovića “Močvara”. Sada, kada sam dobila NIN-ovu nagradu za roman, potpuno sam priznata kao pisac. Nagrade služe širenju književnosti. To je dobro - dodala je Markovićeva, koja je do sada objavila više zbirki poezije, napisala brojne scenarije i za svoj rad višestruko nagrađena.

GLAS: U “Deci” ste pisali o svijetu koji je nestao, o nekom drugom vremenu, ali i vremenu koje tek dolazi. Kakav je svijet koji je nestao, a šta budućnost nosi našim potomcima?

MARKOVIĆ: Svet o kome sam ja pisala da je nestao je svet bebi-bumera i iks generacije, svet povezivanja, sloboda, uživanja i snova o bratstvu ljudi. Taj svet je prestao da postoji krajem osamdesetih godina usled pomeranje političke ravnoteže. Iz tog sveta su stasali novi tlačitelji. Taj divni svet u koji smo bili zagledani je nastao u toj lepoti uništavajući druge i hraneći se na lažima. Mnogi i dalje ponavljaju kao papagaji floskule tog nazora u infantilnom pokušaju da vrate vreme i goleme potrese koji su se već desili i morali da se dese. Ja sam samo dala slike i impresije ovdašnjih potresa kroz oči prkosnog deteta.

Budućnost je vrlo neizvesna. Čak mislim da će biti više različitih budućnosti i da će te budućnosti da budu u konstantnom sukobu dugo, dugo vremena. Ne postoji misao koja ujedinjuje. Upravo sada živimo jednu veliku promenu. Suviše je nepoznanica da bih mogla da naslutim kakva će biti budućnost. Mogu samo da se nadam da ćemo ovog puta ostati po strani.

GLAS: Šta je ono što su nam preci ostavili, a što je ostalo ukorijenjeno i bez promjene u ovom vremenu? Kakve terete vučemo i koliko smo uopšte sposobni da ih spoznamo?

MARKOVIĆ: U svojoj knjizi sam se bavila time da u svakom čoveku postoji duga linija predaka i potomaka. Da je življenje i uživanje u sadašnjosti svojstveno samo deci i vrlo mladima, sadašnjost zapravo ne postoji. Svako živi više različitih stvarnosti, sanja o drugom životu, a uz sve to, na neki način je i determinisan obrascima svojih predaka koje predaje dalje ili ih menja u umišljaju da ima vlast nad svojim životom i odlukama. Svako ima teret koji je nasledio i svakim svojim danom uvećava svoj teret da ga preda dalje. Spoznaja je teška i vredna.

GLAS: Šta bi se desilo kad bismo svi prestali da pod tepih guramo emocije, događaje, sjećanja i sve što jesmo?

MARKOVIĆ: Ja se uglavnom krećem u svetu koji ne gura pod tepih. To nije ni klasna ni statusna stvar nego prosto, krećem se u svetu ljudi koji se bave umetničkim disciplinama. I dosadno mi je sa ljudima koji nisu otvoreni. Kada ne postoji određena otvorenost, prelazi se u fraze i floskule. Šta neko jeste, zavisi od perspektive i od sistema vrednosti. Svako te vidi na drugačiji način, a uglavnom te niko i ne vidi.

GLAS: Koliko umijemo da budemo iskreni prema sebi, da se ogolimo pred ljudima i svijetom i koliko Vi, kao neko ko stvara umjetnost, ogoljavate sebe pred onima koji će čitati rečenice i stihove? Da li ulazak u neku vrstu intime autora može da, na neki način, ohrabri čitaoca da, recimo, izađe iz sopstvene ljušture?

MARKOVIĆ: Nadam se da čitanje ne ohrabruje nikoga da izađe iz ljušture, to bi bilo veoma naporno. Nekome je ljuštura potrebna da bi uopšte živeo i podnosio život. Ne treba mešati umetnost sa literaturom za samopomoć. Antika kaže da umetničko delo mora da dovede do katarze, renesansa kaže da umetničko delo treba da razonodi, uzbudi i pouči. To je ono što mi svi radimo. Ukoliko dođe do katarze, potresa, uzbuđenja i spoznaje, čovek čitalac oseća duboku vezanost za čovečanstvo, odnosno spoznaje da nije sam.

GLAS: Jesmo li slobodni? I kako današnji čovjek uopšte doživljava pojam slobode?

MARKOVIĆ: Ta reč je previše komplikovana, isto kao i reč ljubav ili večnost. Pojam slobode je pitanje za filozofe, manje-više, svi oni se time bave već vekovima. Uglavnom je priča o tome da sloboda ne postoji. Može da postoji određeno ustrojstvo, ideološko na primer, da se većina čovečanstva postavi tako u odnosu na život da može da se nada i da očekuje. Neki drugi slobodu vide samo u duhu, u duši, u nečemu što se ne može svesti na zemaljski život. Neki treći manipulišu pojmom u skladu sa datim vrednostima i borbama tog trenutka. Kada kažete današnji čovek, teško je to da se odgovori. Da li se to odnosi na informatičara bez dece sa velikim primanjima koji živi u Kopenhagenu ili na čobana u Avganistanu. I jedan i drugi gledaju isto nebo. I to je ono gde prava umetnost nastupa.

GLAS: S obzirom na to da su posljednje dvije godine pokazale da je planiranje često nezgodan posao, neću Vas pitati za planove, ali ću da Vas pitam - kakve želje imate za ovu godinu?

MARKOVIĆ: Moje želje su male, lične i domaće. To je što se tiče želja. One nisu interesantne da ih podelim sa vama. Ostalo je samo da nastavim da radim kao do sada, i da se razvijam. To zavisi od mene.

“Močvara”

GLAS: Radili ste na drugoj sezoni serije “Močvara”. Kakve promjene su napravljene u odnosu na prvu sezonu i šta gledaoce čeka u drugoj sezoni?

MARKOVIĆ: Druga sezona serije “ Močvara” se dešava u Vojvodini, ostala je samo jedna linija radnje u Beogradu. U Beogradu je vrio jedan hard boild noar urbani svet, ovde idemo u čulno, senzualno, mračno leto u staroj Vojvodini, gde se strašne stvari rešavaju i dešavaju već stotinu godina u nekoliko porodica. Inspektor Krsmanović će otkriti ko mu je otac, i to će biti neočekivano i razorno po njega i napraviće veliku grešku u istrazi. Sve to će da ga dovede do spoznaja koje ga neće slomiti, ali će ga promeniti. U novoj sezoni ima puno izvanrednih mladih glumaca i glumica. Izuzetno mi je drago što postoji mađarska linija. Podela je regionalna, tu je i glumica iz Makedonije Sara Klimoska i glumac iz BiH. Bilo je zadovoljstvo raditi sa svima njima. Nova sezona je luđa, mračnija, puna zanosnih likova i zapletenih odnosa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana