Kultna zbirka poezije Branka Miljkovića “Vatra i ništa” uskoro u izdanju “Lagune”: Novi život poetskog klasika

Branislav Predojević
Kultna zbirka poezije Branka Miljkovića “Vatra i ništa” uskoro u izdanju “Lagune”: Novi život poetskog klasika

BEOGRAD - Poetska zbirka “Vatra i ništa” jednog od najvećih srpskih pjesnika uskoro će u novom izdanju biti objavljena u izdavačkoj kuća “Laguna”.

Novo izdanje ove knjige izlazi 61 godinu od pojave originalne zbirke, nagrađene Oktobarskom nagradom i koja je tragično preminulog poetu učinila definitivno priznatim od književne kritike.

- Pesma nije život, niti pesnikov život, ona je paralelna životu. Ona samu sebe stvara, preuređuje se iznutra svojim vlastitim krvotokom se hrani, sprečava da išta u nju uđe i oduzme joj dah. Zaštićena je od korozije vremena. Spolja je fosil,a iznutra živi organizam. Ničemu ne može da služi, jer sve njoj služi - govorio je Branko Miljković, pjesnik za kojim je ostao neizbrisiv trag u srpskoj poeziji i zagonetna smrt.

Tokom kratke, ali vrlo plodonosne karijere objavio je zbirke “Uzalud je budim” (1957), “Smrću protiv smrti” (1959, sa Blažom Šćepanovićem), pomenutu “Vatra i ništa” (1960, Oktobarska nagrada), “Poreklo nade” (1960) i “Krv koja svetli” (1961), ali je mnogo pjesama ostalo i van tih zbirki. Književna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. Po jednima usljed ličnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima zbog emotivnih problema, napušta Beograd, u jesen 1960. godine, i odlazi za urednika literarne redakcije zagrebačkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim životom, Branko se odaje alkoholu. Tragično je preminuo u Zagrebu u noći između 11. i 12. februara 1961. godine pod nikad nerazjašnjenim okolnostima, a smrt se vodila kao samoubistvo vješanjem, iako postoje brojne sumnje u činjenice iz policijske istrage.

Stvarajući od riječi i stihova simbole koji dobijaju svoju stvarnost, naseljavajući svijet tim realizovanim slikama, Miljković je uzdigao hermetičnu poeziju do bitnog elementa koji ispunjava naše živote. A to je moguće samo pomoću plamtećih reči, goruće tradicije i saživljavanja s ništavilom. Mirko Kovač, pisac i esejista, rekao je za Miljkovića da je već za života postao princ poezije.

- Branko Miljković nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih Miljković je odmah nazvan princem poezije i odmah svrstan u red velikih pjesnika - naznačio je Kovač o njemu.

Njegove rane pjesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. Zbirka “Vatra i ništa”, smatra se njegovim najznačajnijim djelom u čijoj se osnovi, pored antičkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu “Utva zlatokrila”.

Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevođenjem ruskih i francuskih pesnika.

Roman

Poznati srpski pisac Dejan Stojiljković i Miljkovićev zemljak iz Niša trenutno piše roman “Zvezda nad prazninom” posvećen životu i smrti Branka Miljkovića. On tvrdi da Miljković nije izvršio samoubistvo već je ubijen, dok je njegova smrt zataškana od strane državnih službi, što mu je bio dodatni motiv za ovo prozno djelo.

- Oduvek me je intrigirao Brankov tragični život pun uspona i padova kao i njegova kompleksna višeslojna poezija. Spoznao je rano šta je siromaštvo, rat, život na margini. On je fascinantna ličnost u svakom pogledu i sve što je ostvario postigao je za samo 27 godina - naveo je Stojiljković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana