Knjiga “Lanjski snegovi” Mome Kapora u novom ruhu: Nostalgični pogled na svijet koji nestaje

Ilijana Božić
Knjiga “Lanjski snegovi” Mome Kapora u novom ruhu: Nostalgični pogled na svijet koji nestaje

BANjALUKA - Knjiga “Lanjski snegovi” Mome Kapora koja je objavljena davne 1977. godine, a koja donosi neke od najljepših priča ovog srpskog književnika, izlazi u novom ruhu, a od ponedjeljka čitaoci će moći da je pronađu u knjižarama.

Ljubitelji dobrog štiva imaće priliku da uživaju u pričama vrsnog pripovjedača Mome Kapora zahvaljujući Izdavačkoj kući “Laguna”.

Knjiga je podijeljena u poglavlja “Poznavanje prirode i društva” i “Zapisi profesionalnog šetača”.

Iz “Lagune” su saopštili da “Lanjski snegovi” potvrđuju Momu Kapora kao sjajnog pripovjedača urbane orijentacije.

- Sa malo nostalgije i ironije, ali i s puno topline pisac nas uvodi u jedan svet koji polako nestaje. Ova knjiga sadrži priče koje Kapora, bez sumnje, svrstavaju u red autora čije vreme nikada ne prolazi - naveli su iz “Lagune.

Knjiga donosi i predgovor koji je napisala Ana Kapor, književnikova kćerka koja je slikarka. Ona je zajedno sa sestrom Jelenom Kapor osnovala Fond “Momo Kapor” 2010. godine. Predgovor je počela poznatom rečenicom “Godina je sve više - prijatelja sve manje”.

- Kada  smo  moja  sestra  Jelena  i  ja  bile  male, tata  nam  je  pred  spavanje  pričao  priče.  U njima nije bilo prinčeva  i  princeza,  veštica, začaranih zamkova niti zlih maćeha. S nestrpljenjem smo očekivale ovaj večernji ritual, kao trenutak porodičnog okupljanja koji nikada nismo propuštali. Te priče su bile kratke, da bi nam držale pažnju, duhovite, ali ne suviše da se ne bismo razbudile, govorile su o mestima koja smo poznavale, ali iz nekog sasvim drugačijeg ugla, novog za nas. Jednom rečju, ličile su na “Lanjske snegove”- napisala je Ana Kapor u predgovoru.

Dodala je da možda zbog toga voli ovu knjigu koja je više od bilo koje druge podsjeća na oca i na vrijeme koje su proveli zajedno.

- Mnogi od ljudi koji se pominju u ovim redovima više nisu sa nama, ali ih ja i dalje viđam dok lutam ulicama gradova u kojima su živeli. Svaki put kada u Rimu prođem pored nekog od “madonara” koji kredama oslikava pločnike setim se priče “Ecce Homo”i zastanem za trenutak. U Dubrovniku, na Stradunu, uvek skočim na “ludi kamen”, u Beogradu dok šetam Knez Mihailovom ulicom, setim se “Začaranog izloga”, a autostoperi me vrate u vreme naših davnih letovanja pa ih zbog toga rado primim u auto i povezem deo puta. Lakše prihvatim gubitak bliskih ljudi uz priču “Prijatelji”, a “Smog”mi donese i miris rodnog grada kada ga se uželim daleko od kuće - navela je Ana Kapor.

Zapisala je da u tome i jeste ljepota ove knjige, a i tajna umjetnosti.

Majka

Kada su Nijemci 13. aprila bombardovali Sarajevo pogodili su zgradu ispod Trebevića u kojoj su se krili majka i njen četvorogodišnji sin Momo Kapor. U srušenoj kući svi su bili mrtvi, a Momina majka je svojim tijelom spasila sina. Dječak se izvukao iz ruševina, a onda ga je našao neki Rus emigrant i poveo ga u svoj stan. Tako je počeo život Mome Kapora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana