Jovo Čulić: Ne žurite u svijet odraslih, tamo je strašno dosadno

Kazao je to za “Glas Srpske” književnik Jovo Čulić govoreći o novoj antologiji pjesama i priča o njima “Knjiga za uživanje” koja je namijenjena najmlađim čitaocima. Izdavači ovog djela su “Mudro slovo” iz Banjaluke i Institut za dečju književnost iz Beograda. Recenzent knjige je Predrag Bjelošević, a naslovnu stranu uradio je maestro Mladen Anđelković. Antologiju su finansijski pomogli Ministarstvo kulture Republike Srbije i grad Banjaluka.

- Ovo je knjiga koja sadrži sjajne pjesme velikih autora, poznate naslove, strofe i stihove za sva vremena. Tu su i neke manje poznate pjesme koje su autori birali, jer su im drage iz razloga koje nam ovdje i otkrivaju u originalnim i interesantnim pričama. Zbog svega onoga što se nalazi u ovoj knjizi, iskren da budem, nesumnjivu podršku sam očekivao i od Ministarstva prosvjete i kulture RS, putem konkursa za sufinansiranje izdavačke djelatnosti, međutim, ona je izostala - dodao je on.

GLAS: Kako je došlo do stvaranja ovog djela i šta Vas je ponukalo da stvorite jednu ovakvu knjigu?

ČULIĆ: Zadnjih desetak godina čitam uglavnom antologije, jer nekako sa njima čitalac ne može puno da pogriješi bilo da se radi o pjesmama, pričama, dramskim tekstovima. Pa sam tako pretražujući elektronski katalog Narodne i univerzitetske biblioteke RS ugledao naslov koji mi je privukao pažnju: “65 pesnika odgovara: koju od svojih pesama najviše volim i zašto? (antologija)”. “Ovo bi moglo biti interesantno”, pomislio sam. Knjigu sam istog dana podigao i počeo čitati. Vrlo oskudno odštampana na jeftinom papiru. Na njoj je sve bilo blijedo i žalosno. Kada sam pogledao u sadržaj, tehnička opremljenost knjige pala je u drugi plan. Većinom su tu bili klasici književnosti tadašnje države Mira Alečković, Dobriša Cesarić, Branko Ćopić, Oskar Davičo, Vladan Desnica, Mak Dizdar i mnogi drugi sve do broja 65. Moram priznati da za pojedine pjesnike nikada nisam čuo. Za neke sam, pak, čuo ali nisam imao prilike da ih čitam. Pomislio sam kako je vrijeme najrigorozniji ali, vjerovatno, i najmjerodavniji sudija među sudijama. Pored dobro poznatih pjesama bilo je tu i manje znanih do potpuno nepoznatih i to od velikih poeta, što je i davalo čara ovoj knjizi. Pomislio sam kako bi bilo dobro da i mi, savremeni dječiji pisci, učinimo isto, da iza nas ostane nešto što će nekome biti interesantno da pročita sada, ali i za nekoliko desetina pa i više godina. Nešto samo naše. Intimno. Nešto što nismo imali prilike ranije reći. Malo sam se plašio pomisli da krenem u ovu avanturu, ali u isto vrijeme me i uzbuđivala pomisao da nešto takvo pokrenem.

GLAS: Riječ je o antologiji pjesama i priča o njima. O kakvim pričama je riječ? Smatrate li da će najmlađa publika čitajući zanimljive priče o pjesmama lakše usvajati i pamtiti poeziju i autore koji stvaraju tu poeziju?

ČULIĆ: Tako je, to je “cvjetnik” najdražih pjesama savremenih (živih) književnih stvaralaca za djecu zastupljenih u knjizi, vrsnih majstora svog zanata, sa njihovim obrazloženjima u vidu priča zašto im je baš ta pjesma postala najdraža. Ima tu svega, emotivnih, smiješnih, uzbudljivih i filozofskih priča, od nekoliko stranica, ali i od samo dvije rečenice (Uroš Petrović). Pa se tako dobilo vrlo interesantno i originalno štivo koje je, po prvim impresijama onih koji su ga čitali, vrlo uspjelo. Tako da će ne samo djeci već i odraslima biti zanimljivo da pročitaju kako je neka pjesma nastala ili neku anegdotu vezanu za istu. I svakako da će se tako lakše zapamtiti pročitano.

GLAS: Antologija obuhvata 67 autora, čime ste se vodili pri izboru autora i sa kojih su sve prostora oni?

ČULIĆ: Antologija uvijek ima za cilj da postavi neke književne standarde, da nešto vrednuje i to postavi na određeno mjesto. U ovom slučaju nisu birana djela, već autori koji su birali, ne najbolja, nego svoja najdraža djela. Teško je u tom smislu ovu knjigu nazvati antologijom mada mislim da se ni sa takvom formulacijom ove knjige nije puno pogriješilo. Naravno, rukovodio sam se time da se u knjizi nađu sve sami “odlikaši” književnosti za djecu. Bilo je teško stati na 67 autora, jer je ostalo još koleginica i kolega, uglavnom mlađe i srednje generacije, koji bi imali šta ovdje da kažu. Kada sam počeo da bilježim koga bih sve mogao da pozovem od savremenih pjesnika za djecu da učestvuje u kreiranju ove knjige, shvatio sam da većinu lično poznajem. Sve od Uroša Vošnjaka u Sloveniji pa sve do Nauma Popeskog u Makedoniji. Ima tu pjesnika iz Hrvatske, takođe iz Crne Gore, naravno iz BiH, a najviše iz Srbije.

GLAS: Šta Vam je bio glavni cilj?

ČULIĆ: Meni je prvenstveno bio cilj da oni najstariji među nama, bardovi književnosti za djecu, prvo uđu u knjigu. Da zabilježimo njihovu priču za života, jer vrijeme je nemilosrdno. Za ove mlađe kolege nadam se da će biti neka druga izdanja ove knjige. Nažalost, bio sam u pravu. Do sada su nas, po mom saznanju, napustili Milenko Ratković, koji i otvara ovu knjigu, Milovan Danojlić, zatim moj drug, pisac i ilustrator Peđa Trajković kao i Miroslav Jovanović Timotijev i Mirsad Bećirbašić sa kojima sam, takođe, imao prilike da se upoznam u Baru na “Staroj maslini”, zatim draga Stevka Kozić Preradović i Panto Stević, kao i nedavno preminuli Rajko Lukač.

GLAS: Šta biste poručili današnjoj djeci?

ČULIĆ: Ne žurite da odrastete kako biste što prije došli u svijet odraslih, tamo je strašno dosadno. Ostanite sa mnom što duže djeca.

GLAS: Učestvujete na brojnim festivalima književnosti za najmlađe čitaoce. Jesu li djeca zainteresovana za knjigu i poeziju? Kako Vam to izgleda iz prve ruke, s obzirom na to da znamo koliko je teško pored interneta dijete privoljeti knjizi i čitanju?

ČULIĆ: Istina je da su na  festivalima djeca koja i sama pišu pa su samim tim i zainteresovana i za knjigu i čitanje, ali mislim da su i pored toga, gledajući, kako vi to rekoste “iz prve ruke”, djeca ipak zainteresovana za poeziju. Naravno, ako im se predoči na njima prijemčiv način i shodno njihovom uzrastu. Pa i ako pogledate štampanu produkciju književnosti za djecu, može se primijetiti da ona nikada nije bila veća, što nam jasno govori o tome da internet ipak nije pobijedio knjigu. Knjige se još i dalje kupuju i poklanjaju za rođendane.

Noviteti

GLAS: Na čemu trenutno radite, možemo li očekivati još nešto novo?

ČULIĆ: Meni se čini da nikada ništa novo ne radim, već da samo preuređujem stare zabilješke. Pravim skice za jedno prozno djelo, spremam ilustracije za već gotovu knjigu pjesama koja strpljivo čeka na red već par godina, a tu je i prevod knjige “Deset dečjih zapovesti” na slovenački i njemački jezik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.