Izdata poetska antologija Stevke Kozić-Preradović “Od smrti jača”: Život bez poezije nemoguć
BANjALUKA - U izdanju književne zajednice “Vaso Pelagić” posthumno je objavljena zbirka poezije književnice Stevke Kozić-Preradović pod nazivom “Od smrti jača”.
U pitanju je svojevrsna antologija poezije koju je Stevka pisala i priredila kao pjesnički pomen Desanki Maksimović i za pet decenija vlastitog stvaralačkog stvaranja u periodu od 1973. do 2023. godine, a koju je nakon smrti književnice za štampu uz pomoć prijatelja i saradnika urednički priredio njen suprug Ranko Preradović.
Sama književnica je u svom predgovoru pomalo proračanski odredila sudbinu ove zbirke, svjesna svojih godina i prolaznosti ljudskog bivstvovanja riječima: “Vrijeme poezije je neprolazno, a život bez poezije je nemoguć”. Vođena ovim riječima, u sedam poetskih ciklusa kroz različite pjesničke forme Stevka se stihovima odužila djelu i životu Desanke Maksimović, jednom od svojih pjesničkih uzora i nadahnuća, dok je u drugom napravila presjek svog stvaralaštva birajući pjesme iz skoro 20 zbirki poezije posvećene, kako kolegama, uzorima tako i vlastitom životu posvećenom književnosti.
Miladin Berić u svom veoma nadahnutom osvrtu svojoj pokojnoj prijateljici i koleginici kaže da je poezija oduvijek bila jača od smrti, ostavljajući svoj trag i na žive i na mrtve.
- Poezija, posebno ona klesana majstorskim pjesničkim dlijetom, oduvijek je bila jača od smrti, jer je naživljavala svog tvorca, izazivajući jednaku emociju kod onih koji su bili tu u vrijeme nastajanja, ali i kod onih koji su u ovu svojevrsnu dolinu i smijeha i plača, kako je ko već posmatra, stigli mnogo kasnije - piše Berić.
Sa duge strane njen književni i životni saputnik Ranko Preradović, koji je ovdje preuzeo za njega jako tešku ulogu urednika, kaže da je pozvao njene kolege Draganu Kragulj i Miladina Berića da napišu svoje osvrte na ovu antologiju, dok je on imao nemoguć zadatak da izabere i probere sve pjesme iz bogatog pjesničkog opusa prevedenog na 12 svjetskih jezika.
Unutar knjige pjesme su skupljene u pomenutih sedam ciklusa “Misli u slikama Desanke Maksimović, “Epistole prijateljstva” “Epistole smrti i ludila”, Epitole opstanka”, “Epistole između Neba i zemlje”, “Antologija srpske poezije” i Epistole za vječne duše” koje prate autorkin književni i privatni život, raspad Jugoslavije, sudbine kolega umjetnika i emocionalne posvete onima koji su napustili ovozemaljski svijet.
Ipak, kako je ova knjiga zbirka poezije, najbolje je završnu riječ prepustiti stihovima same autorke: “I Vi, da ste pevali o ljubavi, celi jedan vek, ne bi se umorili”, koje bolje nego bilo koja napisana riječ objašnjavaju suštinu njenog življenja, pisanja i smrti.
Karijera
Stevka Kozić Preradović (1945-2003) rođena je u Gornjim Karajzovcima, bila je pjesnik, prozni i dramski pisac za djecu i odrasle, književni kritičar, putopisac. Član Udruženja književnika Jugoslavije od 1979. i Republike Srpske.
Objavila je tridesetak knjiga poezije i proze. Već 1964. godine nagrađena je u Banjaluci za roman u rukopisu “Ključ nisam našao”. Prevođena je selektivno na 16 jezika počev od pjesme “Gost” 1970. Kasno, tek 1973, objavljuje prvu zbirku pjesama ovjenčanu “Kočićevom nagradom” (Društvo pisaca Bosanske Krajine). Uvrštena je u 45 antologija proze i poezije domaćih i stranih autora te u lektiru od 2003. i studijske programe za dječiju književnost od 2015. godine. Značajnije nagrade dobila za knjige i doprinos razvoju kulture: “Veselin Masleša”, “Šušnjar”, “Kočićevo pero”, “Dragojlo Dudić”, “Pesnički krčag”, “Slovo Kočiću”, “Ključ Modrog grada”...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
