Drugi tom posvećen regionalnim pjesnicima stiže pred francusku publiku: Od feminizma i romantike do rodoljubive poezije
BANjALUKA - Drugi tom “Nove BHCS poezije” jeste naznaka da je prvi dobro prihvaćen od strane francuskog čitaoca. Prvi tom je pre svega bio neka vrsta opipavanja nepoznatog terena za naše mlade pesnike. Sama ideja je način da se u Francuskoj objavljuje nešto drugo sa naših prostora, a da nije proza.
Riječi su prevodioca i izdavača Živka Vlahovića, koji živi i radi u Parizu, a koji je za “Glas Srpske” govorio o drugom tomu “Nove BHCS poezije” koja 15. septembra stiže pred francuske čitaoce u izdanju kuće “Slavitude” koju vodi.
Dodao je kako i dalje vjeruje da u Francuskoj poezija nije toliko evoluirala kao u našem regionu, jer se mnogo manje i promoviše.
- Nisam video nijednog pesnika koji je tamo eksplodirao poput Radmile Petrović. A sećam se da mi je jednom rečeno da se tiraž od 300 primeraka smatra jednim normalnim tiražom. Dakle, u ovom trenutku, poezija nije u Francuskoj nešto što naoko privlači čitaoce.
Međutim, mi smo ipak za prvi tom imali odlične reakcije i ubrzo smo odlučili da pripremimo drugi i treći koji planiramo. Važno je napomenuti da je drugi tom bogatiji za 25 pesnika za razliku od prvog. Ima ih ukupno 55 - objasnio je Vlahović.
Naglasio je da je ovaj drugi tom važan i za prevodioce jer je 36 prevodilaca učestvovalo u projektu.
- Godinama sam govorio da postoji kriza u prevođenju i ipak smo nekako uspeli da privolimo 36 prevodilaca.
Neki od njih su već počeli da prevode druga dela za druge izdavače, dok će neki nastaviti sa “Slavitude” - objasnio je on.
Ispričao je da su prvobitno organizovali konkurs jer su željeli da im se javi što veći broj autora, ali “Slavitude” nije bio tad dovoljno poznat pjesnicima.
- Izabrali smo desetak autora i primetili mnoga druga imena. Vratili smo nekoliko pesama iz prvog zbornika, one koje su se najviše dopale francuskoj publici. Ipak, ne bih rekao da je bilo nekih poteškoća jer su prevodioci bili na visini zadatka. Članovi “Slavitude” koji su birali pesnike bili su na slatkim mukama, dugo smo razgovarali, analizirali pesme i došli do željenog rezultata - kazao je Vlahović.
Istakao je da su pjesničku scenu pratili dvije godine, kao i objavljene i nagrađivane pjesnike, ali su se potrudili i da otkriju još neafirmisane mlade pjesnike poput Filipa Markovića u Hrvatskoj ili Nađe Parandilović u Srbiji.
- Zanimljivo je da neki pesnici još nisu imali objavljenu knjigu u trenutku kad smo ih izabrali, kao Marija Radić na primer koja je kasnije objavljena u “Arhipelagu”. U odabiru smo izbegavali da se držimo jednog stila, hteli smo da prikažemo širu sliku, tako da će čitalac pronaći feminizam, romantiku, postkomunizam, traume, temu egzila, rodoljubivu poeziju - istakao je on.
Govoreći o izazovima prevodilačkog posla Vlahović je kazao da prevoditi znači donositi odluke u datom kontekstu.
- Zašto sam ja na primer odlučio da u pesmi Marka Đorđevića slavu prevedem “slava” na francuski dok sam prevodeći “Prelest” Filipa Grbića stavio nešto drugo, verovatno jer sam smatrao da je u datom trenutku bilo bolje tako i nije moglo drugačije. Svaki prevodilac ima svoj razlog, ostaje samo piscu da ga prati i da mu veruje - zaključio je Vlahović.
Najave
Vlahović je istakao da u “Slavitude” do kraja godine izlaze izabrane pjesme Tina Ujevića, “Malo prisustvo” Aleksandre Batinić i za kraj po prvi put u Francuskoj, zbirka pjesama Zvonka Karanovića.
- Iduća, 2024. godina biće zanimljiva jer ćemo objaviti pet-šest knjiga, među kojima i tri mlada perspektivna autora, Aida Camović, Suzana Džuver i Lazar Pavlović. Tada ćemo započeti i prevod trećeg toma “Nove BHCS poezije”, čije autore još nismo najavili - dodao je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
