Dara Sekulić: Sva djeca su željela da dodirnu Ćopića
Banjaluka - Svi veliki pisci imaju istu sudbinu, žive u jednom vremenu u kojem ih čitava nacija slavi i živi sa njihovim imenom. Mnogi političari, naučnici, predsjednici i ekonomisti budu zaboravljeni, ali pisac ne, jer čim živi njegova knjiga, živi i on.
Ističe ovo velika pjesnikinja Dara Sekulić i dodaje da ljudi koji se bave nekim drugim poslovima ne bi smjeli zaboraviti one koji zajednici čine dobro.
- Dobar pisac svakome je potreban i drag. Dobar i pošten čovjek ne može tako lako da se prodaje i ja sam od toga bježala, u svim društvenim sistemima bila sam svoja ličnost - kaže istaknuta pjesnikinja.
Sekulićeva je u četvrtak, povodom obilježavanja stogodišnjice od rođenja Branka Ćopića, održala književno veče u Galeriji Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci. Ona je tom prilikom govorila stihove o velikom piscu, životu, našoj sudbini i kulturi.
Veče je započela stihovima Ćopićeve pjesme "Seljačka torba", koja je i bila njen prvi susret sa ovim imenom. Da upozna Ćopića dobila je priliku 1956. godine u Sarajevu, a nakon toga imala je sreću da radi i druži se sa njim.
- Božanstveno je koliko su ga djeca voljela. Svi su željeli da mu priđu, da ga dodirnu, a on se branio, nazivajući ih napastima i moleći me da ga odbranim - priča kroz smijeh i uz sjetu Dara.
Prema njenim riječima, još dok su radili zajedno u "Malim novinama" Branko je bio potišten i depresivan. Ističe da su oni, kao i brojne prethodne, ali i buduće generacije, živjeli u vremenu gdje su se događale strahovite, grozne i genocidne promjene.
- Ko zna koliko živimo u tim vremenima. Otimali smo im se i čuvali što je naše, ali smo svemu tome i pripadali na neki način i ta nas je sudbina obilježila. Dali smo sebe vremenima koja nisu naša, prisilno smo živjeli taj život - navodi Sekulićeva.
Čarobnica stihova ističe da je prijatelja sačuvala u brojnim pjesmama, između ostalih i u svojoj posljednjoj pjesmi "Kolo", čije je stihove takođe kazivala u Galeriji, koja je do posljednjeg mjesta bila ispunjena ljubiteljima neprolaznih stihova.
Osim zbirke "Odbačene pjesme", koju trenutno izdvaja kao najdražu, Sekulićeva kaže da joj je srcu naročito draga i knjiga "Kasni dani".
- U toj knjizi je moj mlađi sin Vladimir. Ona je jedinstvena, jer sam mu ja davala svoje rukopise, a on je ispravljao moje greške i popravljao pjesme - otkriva pjesnikinja, koja je dobitnik brojnih značajnih nagrada.
Knjiga za djecu
Dara Sekulić izdvaja kao značajnu i jednu knjigu za djecu "Riječ se igra", koju je radila na osnovu Vujaklijinog rječnika stranih riječi.
- U stvari sam je pisala za moju unuku koja nije htjela da jede. Napišem na papir nešto, zalijepim na zid i ne dozvoljavam joj da vidi šta je dok ne pojede i tako je nastalo tih tridesetak pjesama za djecu - navodi Sekulićeva i dodaje da se zapravo igrala pišući tu knjigu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
