Aleksandra Čvorović za “Glas”: Recept za bijeg u Nedođiju

Rekla je ovo za “Glas Srpske” Aleksandra Čvorović, književnica,  objašnjavajući kako je zbirka “Pjesmojed” na neki način sama sebi pronašla put između drugih rukopisa, nastalih u ovom dijelu karijere, uz malu pomoć porodičnih snaga na kompletnoj realizaciji. Spisateljica ističe da je sve ostalo bilo stvar dogovora u nekoliko riječi i da je “Pjesmojed” munjevito bio pred čitaocima.

- “Pjesmojed” ih je osvojio na prvu, rukopis je već bio ilustrovan od strane moje ćerke Anabele Počić, prelomljen i spreman za štampu u našoj kućnoj radinosti, tako da je izašao vrlo brzo, jedan razgovor i put u štampariju - rekla je Čvorovićeva.

GLAS: Da razjasnimo. Ko je, šta je i šta hoće Pjesmojed, to strašno biće kojem knjiga duguje naslov i inspiraciju. Otkuda je stigao i kako ga se možemo riješiti?

ČVOROVIĆ: Pjesmojed je jedno slatko ljubičasto stvorenje, koje se noću uvlači u snove male djece, gdje pojede sve pjesmice koje su oni naučili u vrtiću i školi. Jedan dječak je odlučio da ga ulovi. A šta je dalje bilo, pročitajte u knjizi. Knjiga se može naći u knjižarama “Kultura”, knjižarama Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva i, naravno, na prodajnim mjestima “Besjede”.

GLAS: Zbirka je podijeljena u dva dijela, jedan poetski “Rimovane avanture” i drugi “Pjesme skočice i skočivanke”, nazovimo ga interaktivniji, u kojem čitaoce uvlačite u svijet poezije kroz igru i rješavanje određenih zadataka. Zbog čega ste pribjegli ovoj direktnijoj komunikaciji sa čitaocima, dodatno funkcionalnijoj  zbog jednako maštovitih ilustracija kojima je knjiga ukrašena?

ČVOROVIĆ: Željela sam da napišem višenamjensku knjigu za mlađu djecu, u kojoj je sve isprepleteno i koja može da ih: razgovori, razigra, razonodi i razmašta.  Tako je nastao “Pjesmojed” u kojem djeca uživaju u rimovanim pričama koje će ih zabaviti, zatim putuju kroz drugi dio koji ih uči empatiji, glumi, recitaciji, boljem izgovoru, a sve to je povod za inspiraciju i igru.

GLAS: Knjiga je pred publikom, živi svoj život i pravi prve korake. Kakve su prve reakcije i kakvi su planovi u vezi sa njenom promocijom u narednom periodu?

ČVOROVIĆ: Reakcije su vrlo pozitivne, a pozivi stižu sa svih strana. Prvo nam dolazi Sajam knjige Banjaluka 2024, “Pjesmojed” će biti predstavljen sutra (19. septembar) u 12 časova, dječica su dobrodošla (3 - 8 godina). Imam odličnu saradnju sa Dječijim pozorištem,  koje čini fenomenalan tim ljudi, imamo više sjajnih planova, od kojih je prvi  učešće “Pjesmojeda” na Međunarodnom festivalu  pozorišta za djecu u oktobru,  u vidu radionica. Dalje me čekaju Sarajevski dani poezije, Sajam knjiga u Beogradu, gostovanje u pojedinačnim vrtićima i školama i tako dalje.

GLAS: Pišete dugo, ne objavljujete previše često. Da li ste od onih književnika koji “sijeku i mjere” svaku riječ tri puta ili spoljne okolnosti oblikuju Vašu izdavačku produktivnost?

ČVOROVIĆ: Ima svega pomalo, ja sam svestrana i prezauzeta osoba. Imam mnogo započetih rukopisa. Prije godinu i po, kada sam po drugi put u životu vodila bitku sa opakom bolešću, uplašila sam se da će sve te knjige ostati neobjavljene. Iskoristila sam bolovanje da završim tri: “Pjesmojeda”, “Zvjezdanu i vukodlaka” (obje za djecu) i knjigu pjesama za odrasle “Vukovila”. Kao što vidite, jedna po jedna nalaze svoj put.

GLAS: Osim “Pjesmojeda”, Vaša knjiga bajki u rukopisu “Zvjezdana i vukodlak” dobila je nagradu Drinskih književnih susreta u kategoriji knjige za djecu. U pitanju je ne baš tipičan pristup bajkama u zanimljivoj kombinaciji mitologije, blagog horora, drevnih predanja i moderne fantastične priče. Šta Vas je podstaklo na ovu atipičnu kombinaciju?

ČVOROVIĆ: Kao što rekoh, borba sa kancerom je bila okidač. Strah da neću dočekati unuke natjerao me je da im ostavim nešto kao legat. Trebale su mi bajke koje će ih učiti, tješiti, voditi kroz život, obasjati prave vrijednosti, psihološke poruke, prenijeti im svu dobrotu i ljubav koju osjećam. Ulila sam u te bajke sve što sam voljela kao dijete u nadi da ću tako dotaći male duše mojih potomaka, a ujedno tješiti moje ćerke kada me ne bude. Ako je nešto dobro za moje potomke, biće dobro svoj djeci svijeta. Članovi žirija su svrstali ovaj rukopis među najbolje i dodijelili mu jednu od nagrada osmih Drinskih književnih susreta u Zvorniku, tako da će knjiga uskoro izaći u izdanju “AS oglas” izdavaštva.

GLAS: Iako je Vaša dječija literatura odrastala zajedno s Vama, s druge strane, u onom “odraslijem” segmentu pisanja ne oglašavate se često iako ste imali vrlo zapažene rezultate i reakcije čitalaca. Koliko je teško pomiriti ova dva pola pisanja u jednoj književnici i da li jedan od njih mora trpjeti zbog drugog?

ČVOROVIĆ: Uživala sam pisati knjige za odrasle dok nisam otkrila radost pisanja za djecu. Bijeg u čarobni svijet dječijih knjiga je moja Nedođija u kojoj odmaram dušu. Krenulo je od sjajno prihvaćene moderne bajke “Ukrala me Šumbaba!”, gdje sam osjetila  veliko zadovoljstvo i motivaciju u dječijoj recepciji mojih djela. No, spremam i nove rukopise za odrasle, “Vukovila” je ozbiljno pjesničko djelo. 

GLAS: Generalno, gdje danas vidite književnu scenu u Republici Srpskoj? Djeluje da se profiliše jedna nova generacija jako zanimljivih pisaca, ali i njihovih čitalaca, koja ne želi da robuje tradiciji, ali koja i ne trči pretjerano za trendovskim društvenim eksperimentima u literaturi, već svako na svoj način profiliše sopstveni izraz?

ČVOROVIĆ: Saglasna sam sa tim što ste rekli, situacija se popravlja, sve više prostora zauzimaju pisci koji idu u korak sa vremenom i koji nude štivo za koje je čitalačka javnost zainteresovana. Veliki je izazov ne podleći pritiscima trendova, a biti dovoljno originalan da vas prihvate. Nikad nisam pripadala tradicionalnim niti politički angažovanim strujama pisanja, samim tim cijenim rad kolega koji su sličnih stavova. 

Literatura

GLAS: Kada pominjemo djecu i literaturu za njih, živimo u vremenu kada se izdaje mnogo knjiga namijenjenih publici mlađeg uzrasta, ali djeluje i da su kriterijumi prilično pomjereni, da ne govorimo o odsustvu kritičke riječi ili pedagoške kontrole (necenzure) nad tom oblasti izdavaštva.

ČVOROVIĆ: Hiperprodukcija izdavaštva i komercijalnost tržišta dječije literature srozava kriterijume. U nedostatku zdrave cenzure roditelji moraju biti prvi filter, a svi mi ostali (učitelji, profesori, novinari, bibliotekari) moramo preuzeti odgovornost za izbor i preporuku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.