Aleksandra Broćeta za "Glas": Pisana riječ i duhovnost su brane rastućem neukusu

Rekla je ovo za „Glas Srpske” Aleksandra Broćeta, književnica, objašnjavajući zašto se odlučila da novim romanom „Blagoslov” nastavi sklapati jedan širi mozaik pisane riječi, kojim prati tri pravoslavne porodice povezane duhom vjere u jednu kompleksnu, vjersku i geografsku cjelinu započetu trilogijom romana „Vjerujem”, „Sidro” i „Nevidljivo”.

Književnica ističe da nije imala jasan plan unaprijed, već je pisanje bilo plod želje i potrebe za zaokruži jednu cjelinu u životima svojih junaka, ali i u svom književnom pisanju.

- Na neki način pisac često „živi” život svojih književnih junaka i povezujući se sa istim osjetila sam želju i potrebu za nastavkom u vidu romana „Sidro” u kome sam akcenat stavila na sportski i ljubavni život potomaka iz prethodne knjige. Logičan slijed događaja je kompletiranje trilogije i objavljivanje romana „Nevidljivo” želeći da se završi jedna cjelina sačinjena od tri dijela. Odvajajući se od tematike romana objavila sam zbirku priča „Krstarenje”, knjigu o muzici „Na talasima muzike” i dvije zbirke pjesama „Svjetlost” i „Umiljenje”. Povratak ličnostima iz trilogije bio je povratak u voljeni zagrljaj i u prijatnoj toplini napisala sam četvrti dio, roman „Blagoslov”, kao duhovni poklon čitaocima - rekla je Broćeta.

GLAS: Ključne karakteristike ili lajtmotivi Vašeg opusa su duhovno i porodično. Nažalost, oba pojma se danas često koriste, ali koliko je njihovo korišćenje stvar iskrenog vjerovanja u njihovo istinsko značenje, a koliko jedna vrsta modernog farisejstva potpomognutog bezličnošću  sveprisutne  tehnologije?

BROĆETA: Podstaknuta ogromnom željom da se sačuva porodica u svom prirodnom, a prije svega bogomdanom obliku između muškarca i žene sa potomcima ili bez potomaka, po božijoj promisli, na platnu životnih iskušenja riječima sam slikala porodične odnose sa svim turbulencijama koje život nosi. Duhovnost i trud da se poštuju božije zapovijesti jeste jedan naizgled mali zaveslaj na brodu života i življenja, koga sve jače udaraju visoki talasi. Svjedoci smo sunovrata prirode i prirodnog. U isto vrijeme posmatramo zlo koje se nemilosrdno nameće i koje je podržano napretkom tehnologije i omogućavanjem posmatranja svega i svačega za par sekundi klika na tastaturi. Vjerujem da književnost protkana duhovnošću može pomoći u osvješćivanju svakog čovjeka, koji želi sačuvati porodicu i sebe od raznih neukusa ponuđenih na svakom koraku uzavrele planete. Zadatak pisca je predstavljanje životnih iskušenja na stranicama štampanih listova, koje sve više mijenja elektronski oblik. Ostaje izbor savremenog čovjeka, prema kome i čemu će se okrenuti i fokusirati svoju pažnju.

GLAS: Zanimljivo je da je od Vaše prethodne zbirke priča „Krstarenje” proteklo četiri godine, tokom kojih ste pisali poeziju sabranu u dvije zbirke „Svjetlost” i „Umiljenje”. Koliko je poezija bila jedna vrsta hvatanja nadahnuća ili bolje rečeno jedna vrsta poetske pripreme za finalizaciju romana?

BROĆETA: Pisanje poezije je posebna radost, tanana intima duše, ogledalo života, ako se piše autobiografska zbirka pjesama. Svaka napisana pjesma je jedna suza i jedan cvijet sa posebnim okusom i mirisom. Zbirke pjesama „Svjetlost” i „Umiljenje” podijeljene su u tri ciklusa. Prva zbirka donosi cikluse Vjera, Nada i Ljubav, a druga Umiljenje, Privrženost i Sjećanje. Poeziju bih najbolje mogla opisati kao konac koji je povezao prethodne romane sa novim, iako se poezija ne odnosi na ličnosti iz proze, odnosno tetralogije. Pjesme su protkane pravoslavnom vjerom, ljubavlju prema bogu, presvetoj Bogorodici i svetiteljima. Pored duhovnih pjesama, zastupljene su pjesme posvećene voljenom muškarcu, porodici, prijateljima  i prirodi.

GLAS: Generalno da li pravite razliku u pisanju poezije i proze? Živimo u tzv. vremenu romana, ali kažu jezik bez poezije predstavlja jezik u nestajanju?

BROĆETA: Poezija je sunce koje stihovima obasjava književnost. Bez poezije, koja je nepravedno zapostavljena, književnost bi ostala bez jednog krila. Osluškujem čitalačku publiku i zaključujem privrženost romanima, veću popularnost i zainteresovanost čitalaca prema proznim djelima. Međutim, raduje me saznanje da postoje mladi ljudi koji kupuju zbirke pjesama. Zrelija populacija još uvijek čuva knjige domaćih, vanserijskih pjesnika kojima se ponekad sa nostalgijom vrate i osmijehnu sa sjetom.  

GLAS: Dugo ste u svijetu pisane riječi i novinarstva, ali ste prvi roman izdali tek 2016. godine. Koliko Vas je publicistika oblikovala kao autora i odredila Vaš autorski put u književnosti?

BROĆETA: Veliki uticaj na moje pisanje dolazi od pravoslavnih, duhovnih knjiga koje sam pročitala sa velikom pažnjom i ljubavlju. Volim književnost srpskih pisaca, iako sam za vrijeme moje mladosti najveću pažnju posvetila francuskoj književnosti. Ulaskom u crkveni život, kontaktom sa sveštenstvom, monaštvom i mirjanima otvorio se beskrajan horizont ljepote duhovnosti i stvaralaštva. Sveti vladika Nikolaj (Velimirović), sveti Justin (Popović), arhimandrit Rafael Karelin, sveti Jovan Zlatousti, blaženopočivši patrijarh srpski Pavle, optinski starci, protojerej Andrej Tkačov sa djelima, koja su ostavljena generacijama na duhovno okrepljenje, moja su životna i književna inspiracija. 

GLAS: Novi roman je ponovo izašao za „Besjedu” i Miladin Berić je ponovo jedan od recenzenata. Kakvi su dalji planovi u vezi sa promocijom i generalno samog pisanja?

BROĆETA: Izdavačka kuća „Besjeda” i književnik Miladin Berić su moja velika podrška. Blagoslov je sarađivati sa književnikom koji savršeno osjeti pisca i čita između redova. To je ona neopisivo topla ruka potrebna za rast i razvoj u svakom pogledu, posebno u književnom izražaju. Planiram promociju u Banjaluci i gradovima Republike Srpske i razmišljam o novom djelu u kome ću ponuditi nešto drugačije, kao mali iskorak i književni test. Nadam se na radost čitalaca. Slava bogu za sve!

UTICAJI

GLAS: Čitanjem Vašeg opusa nije teško shvatiti gdje vidite izvor svog nadahnuća i devet knjiga za devet godina predstavlja impresivan poduhvat, ali sa druge strane gdje se kriju književni uticaji koji su Vas formirali u čitalačkom dobu?

BROĆETA: Zahvalna sam bogu na talentu koji se otvorio i kao gejzir izbacio na površinu životno iskustvo, emocije, želje, nadu, a prije svega ljubav i vjeru. Od košarke i muzike do nauke i književnosti, čudesan slijed bogomdanih i podržanih  događaja. Jedan od mojih svjetovnih književnih uzora je Ljiljana Habjanović Đurović sa edicijom knjiga posvećenih pravoslavnoj vjeri. Zbirka priča „Krstarenje” pisana je razigranim stilom Mome Kapora i Efraima Kišona. Lijepo je imati uzor, ali je najljepša nota autorov stil i potpis, posebnost, koja pisce odvaja i daje notu prepoznavanja. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.