Tri decenije od premijere “Uličnih pasa” Kventina Tarantina: Nema revolucije bez krvi i nasilja

Branislav Predojević
Tri decenije od premijere “Uličnih pasa” Kventina Tarantina: Nema revolucije bez krvi i nasilja

LOS ANĐELES - Prije trideset godina, krajem januara 1992. godine, u okviru festivala “Sandens”, sedma umjetnost srela se sa filmom “Ulični psi”, do tada nepoznatog režisera Kventina Tarantina.

Prvo prikazivanje njegovog debija bio je šok za publiku i kritiku, jer je film promijenio pravila i standarde nezavisne kinematografije i Holivuda tog vremena. Silovit i krvav prikaz nasilja, razbijena narativna struktura, vrhunska glumačka podjela, oštri dijalozi, pažljivo planirana upotreba muzike i upečatljiv vizuelni stil bili su brutalni udarac u stomak kinematografije koji niko nije očekivao.

Do tada nepoznati scenarista i režiser, sa jednim prodanim scenarijom (“Prava romansa), igrom slučaja scenarijom za “Ulične pse”, privukao je pažnju Harvija Kajtela. Glumac je potegao veze i uspio da skrpi budžet od milion dolara za film i pomogne Tarantinu da okupi glumačku ekipu, što je po Tarantinovim riječima bio presudan momenat njegove karijere.

Projekat je snimljen tokom ljeta 1991. godine, montiran tokom jeseni, da bi stigao na “Sandens” u januaru sljedeće godine, gdje je izgubio trku za nagrade, ali nakon ovog festivala niko više u svijetu filma nije pričao o bilo čemu drugom nego o “Uličnim psima”. Iako nije postigao komercijalni uspjeh kao Tarantinov sljedeći film “Petparačke priče”, on nije ništa manje važan za istoriju filma, jer u to vrijeme nije postojalo ništa slično. Krimić o pljački, u kojem se pljačka ne vidi, već samo priprema i posljedice neuspjeha, dok su glavna oružja filmskog jezika bili brbljivi dijalozi, upečatljivi karakteri, stilizovano nasilje i stalna napetost.

Film otvara čuvena scena dogovora kriminalaca o poslu tokom doručka, uz sumanutu raspravu o Madoni, bontonu i napojnicama, da bi zatim krenuli na posao uz slov moušn šetnju u crnim odijelima, kao savršena slika vrhunskih profesionalaca. Tarantino zatim prelazi na šokantni preokret, gdje profesionalci bježe od policajaca, mister Oranž krvari i vrišti u autu, a zatim film počinje da objašnjava kako je sve počelo. Kako su svi momci primljeni, kako se policajac na tajnom zadatku infiltrirao u grupu i šta se dogodilo nakon što je propala pljačka bacila sumnju na krticu u njihovim redovima. No, ono što film izdvaja su likovi i kasting, jer malo filmskih stvaralaca zna da iskoristi glumce kao Tarantino.

Gospodin Plavi (Majkl Medsen), gospodin Teget (Edvard Banker), gospodin Smeđi (Kventin Tarantino), gospodin Narandžasti (Tim Rot), gospodin Ružičasti (Stiv Bušemi), gospodin Bijeli (Harvi Kajtel), šef Džo Kabot (Lorens Tirni) i njegov sin “Fini momak” Edi (Kris Pen) su svoje karaktere tokom tih 99 minuta priče pretvorili u filmske ikone za sva vremena.

Ipak, najupečatljivija scena u filmu je scena mučenja uz soul klasik “Struck in the Middle With You”, koju nosi Medseb u ulozi karijere. Ovo je bila najveća tema za razgovor o filmu kada se pojavio, čak je izazvala niz odustajanja usred projekcije, iako se ni u jednom kadru mučenja ne vidi odsijecanje uva, što je bio razlog zgražavanja publike. Majkl Medsen bio je savršen izbor za tu ulogu, jer unosi neodoljivi šarm u svoj lik, da bi nakon što policajcu odsiječe uvo, postao zastrašujući. On majstorski nosi ovaj trenutak, iako po sopstvenim riječima nije imao pojma o sceni prije snimanja.

- Nisam znao šta da radim. U scenariju je pisalo: Gospodin Plavi manijakalno pleše okolo. I stalno sam se pitao šta to znači. Kao Mik Džeger ili kako? Čuo sam muziku i pomislio sam na Džimija Kegnija. Sjetio sam se jedne uvrnute stvari koju je Kegni uradio u filmu koji sam gledao. Izveo je tu scenu sa ludim plesom. To mi je palo na um u posljednjem trenutku - rekao je on.

Film je naišao uglavnom na pozitivne kritike, a vremenom je postao klasik nezavisnog filma i kultni hit.

Časopis “Empajr” proglasio ga je “najvećim nezavisnim filmom svih vremena”. Ipak, film je često kritikovan zbog velike količine psovki i nasilja. U svakom slučaju, šta god da mislimo o Tarantinu danas, da je genije ili drski reciklator tuđih ideja, jedna stvar je sigurna, moderni film nikad nije više nije bio isti, nakon prikazivanja “Uličnih pasa”, na “Sandensu” 1992. godine.

Posvete

Film je prepun omaža Tarantinovim omiljenim filmovima, režiserima i knjigama. Imena pljačkaša po bojama preuzima iz filma “The Taking Of Pelham One Two Three”. Anonimnost ekipe dolazi iz filma “Kansas City Confidental”. Crna odijela, bijele košulje, kravata i tamne naočare citat su iz klasika “A Betrer Tomorrow”, a dat je omaž i krimićima “Ocean's Eleven” i “Point Blank”. Za slov moušn šetnju na početku filma zaslužan je vestern “The Wild Bunch”. Za priču i ubačenog skrivenog policajca u redove gangstera zaslužan je triler “City On Fire”.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana