Top 5: Najbolji filmovi o princezama

Snežana i sedam patuljaka (1937)

Prvi dugometražni animirani film čuvenog studija Volta Diznija obilježio je dvadeseti vijek i u glavama djece širom svijeta usadio brojne stereotipe o princezama, možda i snažnije nego što su to radila braća Grim.

Priča o nesrećnoj prinzeci čiju smrt priželjkuje njena maćeha, svojevremeno je toliko dirnula srca američkih gledalaca, da su uprkos velikoj ekonomskoj krizi mnogi film u bioskopima gledali više puta.

Snežana je samo odškrinula vrata iz kojih su ubrzo, pod Diznijevim nadzorom, počele da izlaze brojne animirane princeze koje vode porijeklo iz čuvenih bajki, čini se bar jednom godišnje. Ali Snežana, lica bijelog kao snijeg i kose crne poput ponoći, bila je prva i najbolja. Bar tako kaže Američki filmski institut koji je ovaj film 2008. proglasio najboljim američkim animiranim ostvarenjem.

Praznik u Rimu (1953)

Ko zna šta bi bilo da je glavnu ulogu u ovom filmu dobila Elizabet Tejlor... Iako je uloga princeze Ane, koja dolazi u zvaničnu posjetu Rimu i doživljava jednu od najlepših ljubavnih romansi, pisana za Tejlorovu, reditelja Vilijama Vajlera na kastingu je oduševila Odri Hepbern koja je svojim šarmom iznijela cijeli film. Uloga u ovom filmu vinula ju je u holivudske zvijezde i obezbjedila joj Oskara za najbolju žensku ulogu, iako Američka filmska akademija ne dijeli često nagrade za uloge u romantičnim komedijama.

Ovaj film postavio je standarde za sve one priče o princezama koje žarko žele da pobjegnu iz kraljevske svakodnevice i bar na jedan dan anonimno prošetaju gradom. U ovom slučaju, pozornica je jedini pravi “vječiti grad” na svijetu, a romansa između Ane i američkog novinara kog tumači Gregori Pek poslužila je kao odlična reklama za savršeni praznik u Rimu.

Anastasija (1956/1997)

Princeze su vječita tema glasina, naročito ukoliko njihove smrti nisu ispričane “do kraja”. Tako je i sa princezom Anastasijom Nikolajevnom, najmlađom kćerkom ruskog vladara Nikolaja II Aleksandroviča. Premda se pretpostavlja da je ona, zajedno sa članovima porodice, ubijena od strane boljševika, glasine o tome da je preživjela niko nije mogao da utiša. Mnogo godina kasnije, iz unutrašnjosti Francuske začuće se glas djevojke za koju će mnogi tvrditi da je Anastasija. Drama dostojna filmske trake.

Nakon što je nekoliko godina snimala u Evropi sa svojim suprugom Robertom Roselinijem, Ingrid Bergman odlučila je da se vrati u Holivud na velika vrata. Upravo je njoj pripala uloga Anastasije u istoimenom filmu Anatolija Litvaka, u kojem joj je partner bio Jul Briner. Iako u filmu nije otkriveno da li je glavna junakinja zaista princeza, postoji nekoliko znakova koji na to ukazuju. Možda nije dočekala svoj tron u filmu, ali je Bergmanova doživjela ovacije kada je na dodjeli Oskara osvojila nagradu za glavnu žensku ulogu.

Četiri decenije kasnije, studio Foks odlučio je da napravi svojevrstan animirani rimejk filma, iako se ova dva ostvarenja razlikuju u detaljima. Kritičari su odmah pohvalili animiranu princezu zbog originalnosti lika koji u mnogome odudara od (khm, Diznijevih) stereotipa. Za to je dijelom zaslužna i Meg Rajan, kraljica romantičnih komedija devedesetih, koja je pozajmila glas Anastasiji, pa je tokom snimanja više puta mijenjan lik princeze, ne bi li dobila nešto novo od Meg Rajan.

Princezini dnevnici (2001)

Reditelj Geri Maršal zna kada je pravi trenutak da relativno poznatu glumicu lansira u zvijezde. I zna kako da to učini. Prvi put to mu je uspjelo sa Džulijom Roberts kojoj se život zaista promijenio nakon “Zgodne žene”, a sličnu priču ponovio je sa “Princezinim dnevnicima”.

Prva filmska uloga sada već Oskarovke i priznate glumice En Hatavej bila je upravo glavna uloga u “Princezinim dnevnicima”, filmu baziranom na romanu Meg Kabot.

Iako zasnovan na do tada već milion puta ispričanim klišeima o djevojci koja otkriva svoje plemićko porijeklo i odlazi na dvor da bi se od šeprtlje preobrazila u princezu, film je osvojio tinejdžersku publiku širom svijeta, a šarmantna En Hatavej dobila je kasnije priliku da pokaže raskošan talenat u “Planini Broukbek” i “Jadnicima”.

Kraljica (2006)

Iako bi se na prvi pogled reklo da je ovo film isključivo o kraljici, sve vrijeme “lebdi duh” princeze. Baš kao u kultnoj “Rebeki” u kojoj se Rebeka ni ne pojavljuje, tako je i ovaj film mogao da se zove “Dajana” jer je cijela radnja smještena u trenutak kada svijet plače za preminulom voljenom britanskom princezom Dajanom, a kraljevska porodica, na čelu sa Elizabetom II ne zna kako da se postavi u odnosu na cijelu tragediju.

Reditelj Stiven Frirs, kao rijetko ko posljednjih godina, obradio je još uvijek svjež istorijski događaj sa nevjerovatno mnogo detalja čime je gledaocima pružio pravi uvid u aktuelni život na kraljevskom dvoru.

Ipak, da ne bi otišao u dokumentarističke vode, mada bi i u njima vjerovatno odlično plivao, Frirs je ostavio dovoljno prostora da odslika sve dileme i tjeskobu kraljice Elizabete. To mu je pošlo za rukom najviše zbog toga jer je mudro odlučio da ulogu dodjeli Helen Miren. Čini se da su te godine sve nagrade svijeta bile njene, što i ne čudi jer je imala dovoljno vremena da vježba svoje kraljevsko držanje – prije ovog filma Miren je čak tri puta igrala različite članice britanske kraljevske porodice.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.