Stoti rođendan Kirka Daglasa: Vijek prkosnog antiheroja

Savršeno lucidan, uprkos otežanom govoru (posljedica šloga koji je preživio 1995.) održaće govor na čajanci povodom rođendana koju organizuju njegov sin Majkl Daglas i snaha Ketrin Zita Džouns pred više od 200 zvanica.

„Moj jedini posao je da se osjećam dobro i da se odmorim, kako bih mogao da se pojavim i budem šarmantan. I, naravno, održim ’nepripremljen’ govor, koji sam uvježbao sa svojim logopedom, kako bi me ljudi razumjeli", rekao je Kirk za „Klouser vikli".

On ne prima rođendanske poklone, jer smatra da su rođendani prilika da drugima ukažete čast.

„En (njegova supruga) i ja smo uvijek koristili ove srećne prilike da nešto poklonimo institucijama koje podržavamo kroz našu fondaciju. Držim da je davanje sebičan čin, jer čini da se osjećate dobro."

A ono što je njemu pružila supruga En, s kojom je u braku 63 godine, učinilo je da bude ovako dugovečan.

„Imao sam sreću da pronađem srodnu dušu pre 63 godine i vjerujem da su mi naš divan brak i naši večernji razgovori pomogli da preživim sve što mi se dešavalo", kaže Kirk.

Baš zato je odlučio da zajedno sa svojom dugogodišnjom ljubavlju objavi knjigu koja nosi naziv: „Kirk i En: Pisma ljubavi, smijeha i života u Holivudu", koja će biti objavljena u maju slijedeće godine.

Iako je za proteklih 100 godina mnogo toga moglo da ga ubije ili barem sputa, ovaj čovjek se jednostavno ne zaustavlja.

Američki san

Kirk Daglas rođen je 9. decembra 1916. u Amsterdamu, industrijskom gradu američke države Njujork, kao Išur Danijelovič. Potekao je od porodice ruskih Jevreja koji su emigrirali iz Bijelorusije. Njegov otac je zarađivao vrlo malo kao skupljač otpada, dok je majka bila domaćica.

Vrlo rano morao je da se upusti u borbu za opstanak i pomaže porodici i baš zbog takve prošlosti, on je praktično maneken mita o „američkom snu".

Mladi Kirk je, međutim, bio vrlo ambiciozan. Majka mu je rekla da, kao Jevrej, mora biti dva puta bolji od drugih da bi ostvario svoje snove. Zahvaljujući stipendiji, uspio je da upiše studije prava, ali ih je napustio zbog glume.

Tokom naredne dvije godine vredno je učio na Njujorškoj akademiji dramskih umjetnosti i njegov trud se isplatio: dobio je prvu ulogu na Brodveju. Sticajem okolnosti, nije proveo mnogo vremena na sceni, prije nego što je dobio i filmsku ulogu.

Ta „okolnost" bila je njegova prijateljica i koleginica sa studija Lorin Bekol. Daglas je kasnije pisao o njoj kao „ekstremno atraktivnoj plavuši, sa plavim očima i rupicama u obrazima – koja je uz sve to i vrlo nadarena".

Uz Hemfrija Bogarta, mlada glumica je gradila svoj holivudski renome i iskoristila svoj uticaj da Daglas dobije ulogu u „Čudnoj ljubavi Marte Ajvers"  1946.

To je ujedno bilo i prvo veliko razočaranje u karijeri mladog glumca. Nije dobio glavnu ulogu, ali jeste ulogu muža Barbare Stenvik, koja je već bila velika zvijezda u to vrijeme. Iskoristio je svoje lično iskustvo sa alkoholizmom, „zahvaljujući" ocu i igrao je Voltera O’Nila tako uvjerljivo da su mu se otvorila sva vrata Holivuda.

Iz njegove perspektive, rad na tom filmu obilježio je jedan gotovo komičan događaj.

„Reditelj mi je rekao da zapalim cigaretu. Nisam bio pušač, ali sam ga poslušao. Cigareta mi se smučila i otrčao sam u kabinu da povratim. Kad je snimanje završeno, vratio sam se u Njujork i dobio još poslova. Postao sam filmski glumac iz potrebe i uskoro redovno dobijao holivudske uloge, ali i pušio četiri kutije cigareta dnevno", napisao je Kirk u svojoj biografiji.

Bokser

Mladi glumac dobijao je odlične ocjene kritike. Holivudski producent Hol B. Volis, koji je uvijek bio u potrazi za novim talentima, ponudio mu je sedmogodišnji ugovor. Međutim, Daglas ga je odbio, ne želeći da postane „rob producenta".

Istini za volju, kasnije je radio sa Volisom na gangsterskoj drami „I Walk Alone", zajedno sa Bertom Lankasterom, koji je postao njegov jedini prijatelj u Holivudu.

Ambiciozni Daglas stalno je usporavao snimanje neprekidnim raspravama sa rediteljem.

„Tako sam izgradio reputaciju teške osobe", napisao je u autobiografiji.

Imao je svoj put.

Odbio je čak i unosnu ponudu da se pojavi u adaptaciji romana „Kockar" Dostojevskog sa zvijezdama kao što je Ava Gardner i Gregori Pek, ali je odbio tu ponudu kako bi radio sa tada nepoznatim rediteljem Stenlijem Kramerom na filmu „Šampion" (1949.) Igrao je ulogu beskrupuloznog profesionalnog boksera koji je nemilosrdan i prema sebi i prema drugima i ona mu je donijela prekretnicu u karijeri.

Uživao je u toj ulozi i nije želio da koristi dublere. Vredno je trenirao sa Mašijem Kalahanom, bivšim šampionom srednje kategorije.

„Znate, teško je glumiti udarac, koji izgleda realistično. Scena u kojoj me moj protivnik hvata lažnim aperkatom dok se ja odbijam o konopce završena je time što sam stvarno nokautiran. E to je realizam u filmu! ’Šampion’ mi je dao nominaciju za Oskara i učinio me zvijezdom", priznao je Kirk.

Zanimljiva je činjenica da je adaptacija „Kockara" bila potpuni promašaj.

Zvijezda bez Oskara

Filmska biografija slikara Vinsenta van Goga „Žudnja za životom" iz 1956. bila je test za mladog glumca i jedan je od najtežih filmova koje je po sopstvenom priznanju ikad napravio. Umorila ga je i fizički i psihički do te mjere da je odbio ponudu tada živog Marka Šegala da igra glavnu rolu u njegovom biografskom ostvarenju. Zakleo se da nikad više neće glumiti umjetnika.

„Moj prijatelj Džon Vejn nije bio zadovoljan time što sam igrao Vinsenta. Rekao je da smo dužni da igramo samo snažne uloge. Rekao sam mu da ću nastaviti da glumim u bilo kojoj ulozi koja mi se dopadne. Uprkos tome što sam teško odbacio karakter Van Goga, naposlijetku sam došao sebi. S druge strane, mislim da Džon (nikad ga nisam zvao ’Djuk’) nikad nije odustao od uloge Džona Vejna koju je tako pažljivo gradio za života", rekao je Kirk.

Uprkos tim žrtvama i više od 80 uloga na velikom platnu, Daglas nikad nije dobio Oskara za neku ulogu, ali jeste jednog za životno djelo 1996.

Holivud ga nije volio. Bio je tvrdoglav i nije poštovao pravila. Zato je 1958. osnovao sopstvenu produkcijsku kuću Brina, koju je nazvao po pokojnoj majci. Ipak, nije imao dovoljno strpljenja i takta da bi bio dobar producent.

Njegov brak sa američkom glumicom Dajanom Dil u to vrijeme je propao i slijedeća žena u njegovom životu bila je Nijemica – En Bajden. S njom je i danas u braku.

Spartak

Dijapazon njegovih uloga je ogroman. Daglas je snimao i političke filmove poput „Paths of Glory " (1957.) – antiratnu dramu o bitkama u Prvom svjetskom ratu, koju Francuska nije željela da prikazuje decenijama, ali i blokbasterima poput „Vikinga" (1958.) i „Spataka" (1960.) „Spartaka" je i producirao i izazvao skandal u Holivudu angažujući Daltona Tramba, scenaristu koji je bio na „crnoj listi" Holivuda zbog toga što je odbio da svjedoči na sudu o uticaju komunista na filmsku industriju.

Osamdesetih je počeo da se povlači iz svijeta filma i počeo da piše knjige. Pored memoara („Krparev sin"), pisao je i romane i autobiografske knjige koji su bili odlično prodavani. Zajedno sa ženom, mnogo je putovao i radio kao ambasador Ujedinjenih nacija. Uživao je u popularnosti i ljubavi.

Međutim, 1995. je njegov život okrenut naglavačke. Preživio je šlog i tek poslije nekoliko godina terapije uspio ponovo da progovori. Za svakog glumca to bi bio traumatičan nedostatak, ali Kirk nije želio da ga to sputa.

Povratak jevrejskim korenima

Tokom tog perioda, Daglas se vratio Judaizmu. Velike količine novca donirao je u humanitarne projekte, a zajedno sa ženom izgradio je igrališta za djecu u siromašnim četvrtima u SAD i Izrarelu. Za 99. rođendan donirao je 15 miliona dolara bolnici za liječenje osoba sa Alchajmerovom bolešću "Haris heven".

Kaže da se svakog dana moli za svoje unučiće, pred kojima je život, i da mu starost ne smeta, jer je "ovaj svijet katastrofa", a da je, što je stariji "sve bliže Bogu".

Najbolji citati Kirka Daglasa

"Nekad vas stvari koje vas vezuju zapravo oslobađaju."

"Ako želite da upoznate čovjeka, mnogo toga možete da saznate ako pogledate kakvom ženom se oženio."

"Starost je u umu. Preživio sam pad helikoptera i operaciju kičme. Imam pejsmejker. Imao sam moždani udar zbog kog sam se umalo ubio. Ali kažem sebi, moram da nastavim da napredujem i funkcionišem. To je jedini lijek protiv godina."

"Kad postanete zvijezda, ne mijenjate se vi, nego sve ostalo."

"Sva djeca su prirodni glumci, a ja sam i dalje dijete. Ako potpuno odrastete, nikad ne možete postati glumac."

"Da biste bilo šta postigli, morate imati dovoljno hrabrosti za neuspjeh."

"Izgradio sam karijeru igrajući kurvine sinove."

"Mislim da najveći dio uspjeha u životu potiče od pokušaja da otkrijete šta zaista želite da radite i onda krenete napred i time se i bavite."

"Morate znati kako da funkcionišete, kako da se njegujete i da volite ono što radite."

"Ljudi uvek pričaju o prošlosti. Kažu da su stari filmovi bili bolji, da su stari glumci bili bolji... Ali ja to ne mislim. Sve što imam da kažem o prošlim danima je da su prošli."

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.