Stanić: U seriji „Nobelovac“ istražujemo motive Ive Andrića da rat provede u Beogradu

Stanić je podsjetio da je književnika Ivu Andrića (1892-1975) prvi put igrao u televizijskoj drami „Znakovi“ koju je po njegovom djelu radio reditelj Petar Zec, a u podjeli je bio i Petar Kralj.

„Posle te drame meni je jedan znalac Andrićevog života i savremenik, ozbiljan književni kritičar, rekao kako sam svaki gest Andrićev skinuo, kako je to frapantna sličnost“, naveo je Stanić.

Od tada se Stanić nekoliko puta pojavio u ulozi Andrića, kao u filmu „Lajanju na zvezde“ reditelja Zdravka Šotre, što se desilo „potpuno slučajno“.

„Bio sam na železničkoj stanici, čekao sam voz. Oni su tamo snimali neke scene. Tu me Šotra video, i palo mu je na um da bi trebalo da igram“, prisetio se Stanić.

Kao predsjednik Saveza dramskih umetnika Srbije, Stanić je vodio grupu glumaca na snimanje u Banjaluku, gdje mu je direktorka kulturnog centra Banski dvor Vida Grandić predložila da uradi predstavu „Na Drini ćuprija“.

„Pet meseci sam radio po pet sati. Pridružila mi se doktor Ljilja Mrkić Popović da mi pomogne oko izbora teksta i dikcijski. To sam 17. aprila 2001. godine izveo na godišnjicu smrti mog oca u Banskom dvoru“, rekao je glumac.

Stanić je naveo da svaki put kad igra predstavu, u kojoj izgovara dijelove romana „Na Drini ćuprija“, otkrije neku mudrost preko koje je prethodni put preletio.

„Njegova proza i literatura je kao da se sva mudrost ovog naroda slila u to jedno peru i njegovu briljantnu rečenicu“, ocijenio je Stanić.

Istražujući Andrićev život i način kako da napravi seriju o njemu „Nobelovac“, Stanić je uvidio da je pisac bio „jedan od najoklevetanijih ljudi“, kao neko ko je bio iznad sredine u kojoj je živio i stvarao.

Prema njegovim riječima, Andrić je bio „izuzetno mudar čovek“, kome je bio cilj da preživi u surovim vremenima Drugog svjetskog rata, pošto je došao u okupirani Beograd, iako je imao mogućnost da se kao diplomata skloni u Švajcarsku.

„Rizikovao je život, došao je da podijeli sudbinu naroda kome pripada. Odlučio se da pripada srpskom narodu“; istakao je Stanić.

Pričalo se da je Andrić bio „sebičan i velika stipsa“, ali je Stanić dodao da je književnik „poklonio cio iznos Nobelove nagrade za unapređenje bibliotečnog fonda u Bosni i Hercegovini“.
Prema njegovim riječima, u seriji „Nobelovac“ pokušali su otkriti par mogućih motiva za njegove postupke, poput odluka da pokloni novac bibliotekama ili da ostane u okupiranom Beogradu.

„Građanski Beograd, koji je bio protiv komunista, prezirao ga je, jer se priključio oslobodiocima. U dijalogu sa stanodavcem kaže da građanski svet nije uspeo da povede narod do slobode. Možda je to bio dovoljan motiv za njega“, naveo je Stanić.

Priznavši da jedva čeka prijem serije „Nobelovac“ kod gledalaca, Stanić je priznao da je to u pozorištu lako, jer odmah vidite dejstvo, dok na filmu ili televiziji morate sačekati.

„Mnogi glumci, koji su prestali igrati u pozorištu, kasnije nemaju baš neke uloge. Bar ih ja ne cenim koliko sam ih ranije cenio, jer su prestali da proveravaju svoje dejstvo na publiku“, naveo je Stanić.

Upitan za savjet mlađim kolegama, Stanić je rekao da se može živjeti bez pozorišta, u koje ide samo tri posto ljudi u svijetu, i da se može biti glumac i bez njega - „ali je šteta“.

„Ostaju osujećeni za ogromno iskustvo, a to je zajedništvo, kolektivna igra glumaca na sceni. To se odmah oseti. I to zajedništvo sa publikom, to kako delujete na publiku i publika na nas“, istakao je glumac.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.