Sjećanje na Pavla Vuisića koji je rođen prije 95 godina: Ostao vjeran sebi, Dunavu i poeziji

Ilijana Božić
Foto: GS

Pavle Vuisić, jedan od bardova srpskog glumišta koji je imao moć da jednim gestom i pogledom osvoji publiku, koji je ostao vjeran sebi, brodovima na Dunavu i poeziji, rođen je prije 95 godina.

Tim povodom u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu biće prikazivani filmovi u kojima je glumio.

Bio je jedan od najboljih glumaca na srpskoj i jugoslovenskoj kulturno-umjetničkoj sceni. Glumačka nagrada za životno djelo, koja se dodjeljuje na Filmskim susretima u Nišu, od 1994. godine nosi njegovo ime.

Nemoguće je ne nasmijati se pri pomisli na njegove uloge u filmovima "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva" i "Kamiondžije".

Bio je dobitnik mnogih nagrada, ali ih nije volio. Živio je boemski i obožavao Dunav na kojem je imao brojne čamce. Riječi je čuvao za sebe, za svoje najbliže, ne rasipajući ih na javnost. O smrti je često pisao, o čemu svjedoči i jedna njegova pjesma: "Želim da umrem. Bože, koji si svemoguć, učini tako i budi miran, platiću. Znam, i ti si korumpiran...". A kada je osjetio da ona definitivno dolazi, zahtijevao je da vijest o njegovoj smrti bude objavljena tri dana poslije pogreba. Ostavio je testament koji umnogome podsjeća na čuveni testament iz "Maratonaca", a jedan dio glasi: "Pošto mislim mreti, što bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi nikakav komunist ni govora, ali niti jedne reči ne progovori, jerbo ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću morim i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svetu, j...m mater...".

Prije glume Vuisić se bavio novinarstvom u Radio Beogradu i studirao je pravo. Nikada nije uspio upisati fakultet dramskih umjetnosti, a to je opisao riječima: "U nameri da me se otrese na neki humaniji način, Voja Nanović mi je preporučio da ostavim prava i da odem na Akademiju za pozorišnu umetnost. Pokušao je da me uvali tamo i, na svu sreću, komisija za prijem još na audiciji odmah me je škartirala, iz mesta! Mislim da je u zapisniku napisano - to je jedan idiot, taj veze nema". Objasnio je da je u film ušao kao statista, kao student, da bi se zabavio i nešto zaradio, kako je sam rekao: "Da bih se zezao, čoveče!"

Davne 1950. godine dobio je malu ulogu u filmu "Čudotvorni mač", kojim je započela njegova karijera. Ipak, epizodna uloga u "Anikinim vremenima" navela ga je da pomisli da bi mogao ozbiljnije da se bavi glumom.

Pavle Vuisić bio je živa slika, sve uloge koje je igrao bojio je ljudskošću, davao im je odlike običnih ljudi. Njegova supruga Mirjana u jednom intervjuu je ispričala kako je legendarni glumac volio da se tuče u djetinjstvu, te kako je to ponekad činio u zrelijem dobu i opisala je anegdotu sa Mijom Aleksićem. Naime, Pavle Vuisić, Mija Aleksić i ona otišli su u kafanu nakon snimanja filma "Čovek iz hrastove šume", a Mija je onda Mirjani dijelio komplimente i hvalio je. U jednom trenutku Pavle mu je svašta izgovorio i potukli su se. Mija je izvukao deblji kraj, a sutradan nisu mogli da snimaju jer mu je nos bio naduven. Ostali su u dobrim odnosima i kasnije su zajedno radili.

Pavle Vuisić ostvario je više od 150 uloga na filmu i televiziji. Glumio je različite likove, ne vezujući se ni za jedan žanr.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana