RECENZIJA: "Zvjezdani ratovi: Akolit" (2024): Galaktički promašaj

Nova autorka u franšizi Lesli Hedland odlučila je priču postaviti u doba Visoke republike, mnogo prije događaja iz "Fantomske prijetnje" i potonjih nastavaka, što je nudilo mogućnost postavljanja potpuno nezavisnog zapleta, koji bi dodatno obogatio mitologiju serijala. Ipak, ispostavilo se da je njena ideja o ženskom pogledu na "Ratove zvijezda" i priča o rađanju reda Sita u doba najveće slave Republike i džedaja, u krajnjem skoru, promašaj galaktičkih razmjera.

Jedna vrsta kreativne crne rupe u koju je nemilosrdno uvučeno sve što je krasilo legendarni serijal u pozitivnom smislu, od dječije razigranosti, bajkovite maštovitosti i harizmatičnih karaktera do nepretencioznog šarma, dok su pred nama ostali besmisleni zaplet, karikaturalni likovi, promašena vouk agenda, očajna gluma i nevjerovatno jeftin vizuelni izgled serije, koja je navodno koštala 140 miliona dolara.

Nije da nije bilo upozoravajućih znakova od pomenutog naglašavanja feminističke vizure (da bude crnje od nje nema ni F), putem ličnog patronata zloglasne predsjednice "Lukasfilma" Kejtlin Kenedi nad ovim projektom, do vidljivog kreativnog odsustva Dejva Filonija na ovom serijalu, kao čovjeka zaslužnog za 90 odsto pozitivnih stvari u ovoj franšizi u aktuelnom milenijumu, ali niko nije mogao pretpostaviti monumentalne razmjere promašaja.

Donoseći zaplet u kojem misteriozna ratnica po imenu Mej pokušava da sprovede nemilosrdnu osvetu protiv četvoro džedaj majstora upetljanih u mračni zločin iz njihove mladosti, brzo shvatamo da umjesto pomenutog svježeg koncepta unutar franšize, ponovo gledamo manje-više istu priču o odnosu učitelja i učenika, misterioznom začeću odabranog djeteta i epskom sudaru mračne i svijetle strane sile.

Nažalost, pripovijedanje kroz tragikomično potrošene podzaplete (dvije razdvojene sestre bliznakinje Mej i Oši (u dvostrukom tumačenju Amanda Stejberg), dvoje učenika odbačenih od učitelja), jalove dijaloge ("džedaji su dobri, nisu, džedaji su zli), besmisleno gomilanje likova bez bilo kakve funkcije u priči (ako neko shvata ulogu simpatičnog medvjeda tragača, željno iščekujemo objašnjenje) pretvorilo je scenario "Akolita" u najveću besmislicu u pet decenija dugoj istoriji franšize.

Da bude gore, idejnu postavku takođe prati najgori glumački kasting u istoriji, gdje je jedini doslovno dobar nastup i solidno napisan lik džedaj majstora Indire u pouzdanom tumačenju Keri En Mos, olako potrošen brzom smrću u prvoj epizodi i nekoliko flešbek pojavljivanja, dok je ostatak ansambla kriminalno loš, uz glumu i harizmatičnost na nivou školske dramske sekcije, a ne ozbiljne produkcije teške desetine miliona dolara. I tu ne može pomoći ni evidentan trud južnokoresjkog glumca Li Džang-Džeja kao džedaj majstor Sola, kad svaki njegov pokušaj miniraju besmislene rečenice izgoverene sa lošim akcentom, dok njegovi partneri ne mogu postići čak ni njegovu želju da učini nešto smisleno sa svojom ulogom.

Konfuznost priče, logička nedosljednost, neuvjerljivost režije i očajna gluma dodatno pogoršava katastrofalan vizuelni izgled serije na svim aspektima, od scenografskih rješenja, kostima pa do maski, koji izgledaju kao višak rekvizita neke trećerazredne SF serije iz osamdesetih, a ne kao dio franšize kojoj se svašta moglo staviti na teret osim da ne izgleda prilično kul u očima publike.

Par dobro režiranih akcionih scena u drugom dijelu serije i koliko-toliko sigurnija režija, jednostavno ne mogu spasiti priču, koja je u startu loše postavljena, a potom još lošije realizovana, ispod svakog nivoa najslabijih momenata unutar kompletne franšize, uključujući i filmove iz ciklusa "Uspona Skajvokera". O pokušaju podilaženja  tvrdokornom fandomu kroz pojavljivanje jednog od ikonskih likova cijele franšize u samom finišu serije, ne vrijedi trošiti ni riječi, jer nakon razočarenja viđenim, taj momenat umjesto emocija samo dodatno pojača gorak okus prevare.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.