RECENZIJA “Succession”: Gubitnici i nasljednici

Milanka Mitrić
RECENZIJA “Succession”: Gubitnici i nasljednici

Ko će naslijediti Logana Roja pitanje je koje serija “Nasljednici” (Succession), tvorca Džesija Armstronga, stavlja u centar svoje priče, a na koje i nakon tri sezone još nije odgovoreno.

Nakon haosa kojeg je proizvela konferencija za štampu Kendala Roja (Džeremi Strong) i sjajnog završetka druge sezone ova porodično- korporativna dramska tvorevina (neki bi rekli šekspirovska, ali u modernom dobu), u trećoj sezoni stigla je do vrha sopstvene blistavosti, te donijela, prije svega jedan pravi vrtlog srozavanja i uzdizanja likova, na putu do svog cilja, a cilj je uvijek status, imetak i pozicija.

Od prve sezone “Nasljednici” umiju da iznenade, a kvalitet laganog zidanja temelja za nova, pa možemo slobodno reći iznenađenja u trećoj sezoni (koja je na kanalu HBO emitovana od 17. oktobra do 12. decembra) pokazao je da ova serija samo može da postane bolja.

U vrtlogu korporativnog i porodičnog svijeta, svako gazi do svog cilja, koji god on bio. Svako je samom sebi centar, ali svako je u sjeni nepobjedivog Logana Roja (Brajan Koks).

Sve što je, prvo Kendal Roj pokušao, u pobuni protiv oca, srozalo se kao kula od karata, a Ken je od manijakalnog čovjeka, koji kao da uvijek živi na ivici (radosti, tuge, života i smrti) do kraja pao na koljena, doživjevši svojevrsno pročišćenje u prašini. Poput odmetnutog sina, on, uz brata i sestru dolazi pred oca, samo da bi sve troje dobili još jedan udarac nepobjedivog Logana Roja. Samo, ovaj put udarac je bio pojačan šakom njihove majke Kerolajn (Herijet Volter), te su tako Kendal, Roman (Kjeran Kalkin) i Šiv (Sara Snuk) potpuno pali na dno, ispod očeve sjene. Djeca, vazda u sukobu oko trona, ovog puta, neočekivano složno i ujedinjeno su stala pred aždaju. Čak i Roman, koji je pijun svoga oca, čiji glas drhti od njegovog pogleda, savladao je samog sebe i suprotstavio se Loganu, čak iskazavši emocije, odnosno, tražeći ljubav. A kako tražiti ljubav tamo gdje je nema i tamo gdje ga niko nije naučio da voli i bude voljen.

Tu je čitava izuzetnost serije, jer naizgled prikazuje borbu za milijarde, status, lagodan život, ali u svojoj srži takođe prikazuje različite vrste (nevoljenih) ljudi, s drugačijim poremećajima i pukotinama u sopstvenoj duši. To su ljudi koji uprkos narcisoidnosti koju ispoljavaju i pakosti koju nose u sebi tragaju za ljubavlju roditelja ili makar za time da ih vide. Čine sve, gaze preko mrtvih, izdaju jedni druge, hodaju na ivici života, polupraznih duša, van dodira sa stvarnim svijetom koji postoji i van “Vejstar rojko” korporacije kojoj su prodali sve što jesu. Čine sve da dobiju mrvu odobrenja od oca, a to se nikad ne dešava.

Djeca doživljavaju potpuno odbacivanje, dok u igru (jer čitav njihov svijet je jedna velika igra), ulaze neki novi (i stari) igrači. Jedan od novih likova, čije planove i namjere tek treba da vidimo, je Lukas Matson (Aleksander Skarsgord), a pravi vođa igre, bar kako je pokazao kraj sezone je Tom Vambsgams (Metju Mekfejden), koji je odlučio da “sklopi pakt sa đavolom”, a na tom putu, očekivano, povede i Grega Hirša (Nikolas Braun), poklanjajući svojoj supruzi Šiv poljubac Jude, što je bila posljednja scena koja je savršeno zatvorila jednu od najboljih sezona serija ikad.

Od prve sezone “Nasljednici” su uz sve produkcijske savršenosti (kojima bi, čini se, bilo moguće posvetiti čitave knjige) donosili gledaocima splet pravih (već pomenutih) šekspirovskih likova i situacija, a kao svaka šekspirovska drama, četvrta sezona sigurno će tek da donese pravu tragediju i pokaže ko su pravi gubitnici, a ko nasljednici, jer u svijetu “Nasljednika” samo jedno od toga je moguće.

Ocjena: 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana