RECENZIJA "Spencer"(2021): Tužna bajka o pop princezi
Cijenjeni čileanski režiser Pablo Larajn, za svoj drugi film na engleskom jeziku "Spencer"(2021), ponovo je izabrao žanr biografske drame, u kojoj je ponovo centralni lik ženska figura važnog istorijskog karaktera i tragične sudbine, samo što se nakon Džeki Kenedi iz filma "Jackie" iz 2016. godine sada dotakao života princeze Dajane.
O narodnoj princezi, kako su nazivali pokojnu Dajanu Spenser, bivšu suprugu princa Čarlsa, nakon njene tragične smrti snimljeno je mnogo igranih i dokumentarnih filmova i serija, ali njena sudbina i dalje intrigira kako svjetsku javnost, tako i brojne filmske umjetnike poput Larajna. Istina, njegov film nije klasična "bionic" priča, već se, kao i slučaju Džeki Kenedi, scenario Stivena Najta zasniva na tri dana u životu glavne junakinje, kroz "fikciju baziranu na stvarnoj tragediji", kako je oprezno najavljeno na početku uvodne špice i samim naslovom filma baziranim na njenom civilnom prezimenu, jasno predstavljajući namjeru autora da ponudi intimni, ogoljeni portret jedne ličnosti o kojoj se već sve zna.
Prethodnim filmom režiser je uspio da pokupi tri nominacije za "Oskara" i brzo postaje jasno da slične ambicije gaji i sa novim ostvarenjem, što je ujedno izvor dobrog dijela njegovih vrlina, ali i nekoliko važnih mana. Epska tema o istorijskoj ličnosti, uz upečatljivu glumačku ekipu i vizuelno dobro stilizovanu atmosferu epohe, zna se, odavno je omiljeni materijal Akademije za film. Ova, određena proračunatost u režiserskom planu, uz evidentan višak želje kod autorskog tandema da se dodatno pojača slojevitost i dubina, kroz nevješto ubačene elemente psihološkog trilera i društveno angažovane drame, nepotrebno razvlači film preko optimalne granice trajanja.
Larajn već u uvodnim minutima, majstorski poput iskusnog šahiste, postavlja figure na tablu za svoju uznemirujuću biografsku dramu. Prvo idu matematički složeni kadrovi dolaska kraljevske pratnje (obezbjeđenje, kuvari, sobarice itd.), koja disciplinovano poput vojske stiže u dvorac Sandringem u Norfolku, pripremajući ga za kraljevsku proslavu Božića 1991. godine, da bi zatim na scenu stupila Dajana (Kristin Stjuart), sa izgledom glumice iz spotova grupa "Duran Duran" ili "Wham", vozeći sama kabriolet "porše" i lutajući okolnim putevima, kasneći i nervirajući kraljevsko osoblje svojim buntovničkim ponašanjem i odsustvom bilo kakvog interesa za dvorsku tradiciju. I brzo postaje jasno da je glamurozna i krhka Dajana izgubljena duša u svijetu krutih pravila i konzervativnih ideala dinastije Vindzor, gdje se porodične tajne kriju iza navučenih zavjesa i gdje se porazumijeva da je dužnost važnija od osjećanja. Izmučena pritiskom javnosti, bračnim nevjerstvom svog muža i razočarana svojom sudbinom lijepog ukrasa u zlatnim kavezima kraljevske porodice, ona na proslavu dolazi samo zbog svojih sinova Vilijama i Harija, ali ne želi da igra po dvorskim pravilima i normama, što dodatno pojačava pritisak kraljevskog osoblja i članova porodice.
Mentalnu izmučenost njenog lika dodatno potcrtavaju odlična muzika Džona Grinvuda, fantastični kostimi i scenografija, kreirajući prigušenu atmosferu stalne napetosti, koja iza spoljne ljepote i glamura krije društvenu trulež i prilično napukle odnose između članova kraljevske porodice. Ipak, kako film odmiče, Larajn u svoj priču uvodi sve više trilerskih, skoro horor elemenata, kroz košmare i fanastične snove i vizije, koji opsjedaju i muče njegovu junakinju, što vizuelno djeluje upečatljivo, ali prilično kvari centralnu nit priče, remeteći minimalistički ritam i dobro uhvaćenu klaustrofobičnu atmosferu prve polovine filma.
Srećom, stvari se, makar na filmu, vraćaju u pozitivnom smjeru, upečatljivim i pozitivnim krajem, koji dodatno potcrtava stvarnu tragediju života princeze od Velsa, te izuzetno maestralnom rolom Kristen Stjuart, koja nakon dugog bijega od uloge odigrane u "Sumrak sagi" napokon dobija lik u kojem može pokazati svoj talenat i pobjeći od statusa tinejdžerskog gotik seks simbola. Ona Dajanu stvarno majstorski interpretira, bez teatralnosti i pretjerivanja, kako bi se dopala ljubiteljima metodske glume, ali odmjereno i vješto gradeći svoj karakter, kako fizičkim nastupom, tako i vješto dočaranom emotivnom paletom raspoloženja svog lika.
Generalno gledano, da je Larajn priču zadržao na bazičnim elementima, bez pretjerano konfuznog i zbrkanog pokušaja da se dodatno pojača kompleksnost i slojevitost zapleta u središnjem dijelu filma, uz nadahnutog kompozitora i glumački ansambl, te upečatljiv doprinos kamere, mogli smo u krajnjem skoru imati jedan od najboljih, a ne samo solidno uspješan kinematografski doprinos bajci o životu i tragediji pop princeze, rođene i sahranjene kao Dajana Spenser.
Ocjena: 3
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
