RECENZIJA "Pingvin" (2024): Čudovišta i njihove porodice
Trebalo je stvarno imati hrabrosti i vjere u sopstvenu umjetničku viziju da u momentu ozbiljnog zasićenja publike superherojskim žanrom iznesete i sprovedete ideju o seriji koja bi bila smještena u svijet jednog od najkorišćenijih junaka ovog podžanra. Mislimo, naravno, na Betmena.
Naime, serija "Pingvin" (The Penguin), nastala po ideji scenaristkinje Loren Lefrenk, u produkciji Mata Rivsa, režisera filma "Betmen" uz 2022. godine, direktno se naslanja na priču ovog filma koji je, istina, dobro primljen od publike i kritike, ali koji je ujedno bio jedan od vrhunaca talasa ekranizacija stripova, nakon čega je počela njegova komercijalna i kreativna kriza, uz nekoliko časnih izuzetaka.
Zbog čega, objektivno gledano, serija o jednom od Betmenovih arhineprijatelja Osvaldu Kobaplotu, poznatijem kao Pingvin, nije previše obećavala u startu, ali ispostavilo se da nije bitno o čemu je priča, već kako je ona ispričana, a u ovom slučaju dobili smo jednu od najboljih serija u aktuelnoj godini. Bazično zamišljena na zastrašujućoj filmskoj izvedbi Kolina Farela kao Pingvina, serija je donijela priču koja se naslanja na ideju filma, ali koja, zahvaljujući podršci kanala HBO, čini sve ono što glavešine "Vornera" nisu dozvolile Rivsu u njihovom blokbaster filmu, a to je u ovom slučaju silazak u samo srce Gotamove tame.
Nakon što je Zagonetač potopio Gotam, a Betmen se povukao, zatičemo Pingvina, deformisanog i unakaženog kriminalca, koji nakon pada kriminalne porodice Falkone vidi svoju šansu za uspon u sami vrh podzemlja kako bi uzeo sve ono što mu je, po sopstvenom mišljenju, uskraćeno zbog djetinjstva u siromaštvu i fizičkih nedostataka.
I nema u njegovoj želji, megalomanskog ludila karakterističnog za Betmenove arhineprijatelje, ovo je inteligentni, strpljivi i dobro isplanirani zadatak smišljen od strane jezivog tipa koji je krenuo sa dna Gotamovog taloga, gutajući uvrede, trpeći kazne, skupljajući informacije, žrtvujući sve i svakog, kako bi spreman dočekao svojih pet minuta...
Kradući ideje o monopolizaciji podzemlja novom drogom od Alberta (Majkl Zigen), nasljednika kriminalne porodice Falkone, uvrijeđeni Oz u momentu pravedničkog bijesa rešeta Falkonea mlađeg, ali kako se ništa ne baca, on leš koristi da izazove rat sa rivalskom porodicom Maroni, tražeći bolju poziciju unutar kriminalne piramide. Ono što nije isplanirao jeste neočekivani povratak Sofije Falkone (Kristin Milioti), Karmajnove kćerke i Albertove sestre, koju je porodica strpala u ludnicu Arkam i koja želi osvetu za brata i sopstveno zatvaranje u Arkam, kojem je Oz dobro pomogao svojim lažima.
Dvoje odbačenih udružuju snage, ali brzo postaje jasno da je Gotam mali za dva čudovišta i da se njihov ljubav/mržnja odnos neće dobro završiti za jednog od njih i upravo eksplozivna hemija glavnog glumačkog tandema postaje gorivo na kojem serija poput rakete vozi kroz mračne ulice Gotama otkrivajući zastrašujuću spiralu zločina, ambicija, mržnje i ludila koje pokreće Osvalda i Sofiju.
Lefrankova mudro izbjegava trendovsku korektnost i podilaženje fandomu, ovo nije priča o Betmenu, ovo je priča o onima koje Betmen opsesivno pokušava uništiti, ali kada preživite ulice Gotama i odrastanje u porodici zločinaca, niste baš lak plijen za odstranjivanje.
Sam zaplet, nakon početne konfuzije u potopljenim ruševinama Gotama, brzo uzima jasnu putanju od početka do kraja. S jedne strane pratimo obračune Oza i Sofije sa onima koje oni smatraju dužnicima, s druge strane polako otkrivamo uzroke koji su doveli do njihovog statusa čudovišta, spremnih na sve, uključujući žrtvovanje saveznika, prijatelja, pa čak i vlastitih porodica.
I doslovno je pravo uživanje gledati kako oboje glumaca demonstrira zanatsko savršenstvo u karakterizaciji likova. Farel, sakriven ispod gomile šminke i protetike, genijalno gradi jezivi karakter čovjeka čiji groteskni fizički izgled krije još groteskniju dušu i nezdravi odnos sa majkom Frensis (sjajna Didri O'Konel), dok Milioti svojim krhkim izgledom i krupnim očima savršeno sprovodi transformaciju Sofije od nevine djevojčice, odrasle u sjeni oca psihopate, u krvožednu ludaču spremnu na sve da preživi u paklu Arkama i Gotama.
I treba da zaboravimo sva poređenja sa "Sopranosima" ili "Žicom" koja se lijepe za ovu seriju, "Pingvin" nije kopija bilo čega, ovo je autentična priča, koja vizuelnu poetiku stripa spaja sa dramskom atmosferom tragedija poput Edipa ili Elektre, trilersku napetost sa psihološkom melodramom, kako bi ispričala zastrašujuću istinu da svako čudovište, koliko god bilo strašno, ima svoju porodicu. I da, možda svoju čudovišnost najviše duguje upravo njima, što ga, naravno, ne čini ništa manje čudovšnim, već samo ljudskijim... Ukratko, remek-djelo koje s lakoćom prevazilazi žanrovske granice!
Ocjena 5
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
