RECENZIJA “Mračni vjetrovi” (2022) : Dobar Indijanac je... uporni detektiv

Projekat iza kojeg su kao producenti stali scenarista Grem Roland i kultni glumac Zah Meklaron (“Fargo 2”, “Zapadni svijet”,) godinama se nalazio u produkcijskom limbu, jer njih dvojica nisu dozvoljavala odstupanje od izvornog Hilermanovog materijala. Ipak, kada su u projekat kao izvršni producenti ušli Robert Redford i Džordž RR Martin to je bilo dovoljno da kanal AMC, da da zeleno svjetlo za snimanje, a pokazalo se da je autorska upornost Rolanda imala apsolutno pokriće u finalnom proizvodu. Prateći priču o dva detektiva indijanske policije, Džou Liphornu (Meklaron) i Džimiju Čiju (Kjova Gordon), koji štiteći zakon u rezervatu plemena Navaja tokom 70-ih godina prošlog vijeka, dobili smo inteligentnu, napetu i vizuelno prekrasnu seriju od šest epizoda.

Autorski tim sve vrijeme perfektno balansira elementima tvrdokuvanog krimića, psihološkog trilera i revizionističkog vesterna, spajajući ih u krajnjem zbiru u više nego funkcionalnu cjelinu.

Potpuno indijanska glumačka ekipa i scenarista, koji zna šta treba raditi sa predloškom, dali su potpunu autentičnost zatvorenoj zajednici Navaho rezervata, razapetoj između mitske prošlosti i otvorenog rasizma bijele Amerike 70-ih. Sa druge strane, serija kombinuje detektivsku istragu dva jeziva ubistva u rezervatu Navaho sa psihološkom dramom, čiji razvoj predstavlja bolno vraćanje na traume iz prošlosti glavnih aktera. Univerzum serije nudi nam niz slomljenih likova koji traže spas od bolnih rana iz prošlosti, dok se bore sa čudnim događajima koji uključuju misterioznu pljačku vozila za dostavu novca, korumpirane FBI agente, nasilne indijanske aktiviste, misteriozne smrti sa pečatom domorodačke crne magije i prljavih igara rudarskih kompanija. U osnovi, “Mračni vjetrovi” su svjesni svog okruženja, ali ne robuju identitetu moderne “Voke” kulture. Njihovi likovi, bilo indijanski ili bijeli nisu stereotipni karakteri, već ljudi od krvi i mesa sa slabostima ali i vrlinama koji prave greške, ali neki od njih ih ispravljaju a neki tonu u smrtonosnu spiralu pogrešnih odluka. Ono što djeluje kao priča o lokalnoj policiji koja rješava misteriju dvostrukog ubistva/pljačke, brzo se pretvara u mnogo kompleksniju sliku u sudaru dvije kulture, kroz prizmu ličnog ali i društvenog, pri čemu treba naglasiti da Roland ne zaboravlja krimi-temelje svoje priče, ne gubeći nikad liniju zločin-istraga-rasplet, pod ostalim dijelovima svoje scenarističke slagalice.

Rezultat takvog pristupa jeste da se epizode nižu u savršenom tempu, uz vrhunsku montažu i kameru, maksimalno će koristiti surove pejzaže prostranstva rezervata Navaha, koja služe kao prekrasna pozadina za razvoj priče. Dine jezik se intenzivno govori u epizodama, a nenametljivo smo upoznati sa brojnim elementima Navaho tradicije, diskretno uključenim kroz bazičnu priču, bez smaranja jeftinim aktivizmom i ideološkim porukama.

Rolandovo tvrdoglavo insistiranje da indijanske likove glume indijanski glumci, ovdje je dobilo adekvatnu potvrdu, jer ansambl u cjelini briljiran. Veteran Zah Meklaron uživa u ulozi poručnika Liphorna i priči koja se uglavnom vrti oko njega, ali ne guši doprinos ostatka ekipe dajući im dovoljno prostora za dramatične predstave, koje nadopunjuju njegov lik i samu atmosferu serije, prije svega kroz nastupe Džesike Maten kao policajke Bernadete i Diane Alison kao Eme Liphorn.

Ukratko, upornost, posvećenost i razumijevanje izvornog materijala kompletne ekipe, pretvorile su “Mračne vjetrove” u jednu od najboljih serija godine i autentično remek-djelo zlatne ere televizije.

Možda ona nije dobila adekvatan medijski tretman koji zaslužuje kvalitetom, ali činjenica da je serija odmah nakon premijere obnovljena za drugu sezonu od šest epizoda, jasno govori da su i publika i kritika, prepoznala njenu vrijednost u eri, tokom koje serije dolaze brzo i nestaju još brže, što nikako nije zanemariva činjenica.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.