RECENZIJA “Malignat” (2021): Zloćudno do posljednjeg vriska

Branislav Predojević
RECENZIJA “Malignat” (2021): Zloćudno do posljednjeg vriska

Australijski režiser i scenarista kineskog porijekla Džejms Van počeo je karijeru sad već kultnim slešer hororom “Saw!” (koji je postao podžanr za sebe sa gomilom nastavaka), nastavio da gradi rejting jezivim natprirodnim horor serijalima “Dead Silence” i “Cowuring”, kao režiser i producent, da bi ulazak u A-ligu Holivuda kupio režijom blokbaster hitova “Fast & Furios 7” i “Aquaman”, koji su mu donijeli status režiserske zvijezde i ogromne honorare.

Ipak, kako pare nisu sve u životu, talentovani Australijanac odlučio je da, kada je već bogat i slavan, da snimi nešto za svoju dušu. Naravno, to je pogađate horor i to ne bilo kakav, već pravo malo remek-djelo i jedan od najboljih filmova žanra strave i užasa u posljednjih deset godina, nazvan “Malignat” ili po našem “Zloćudno”.

 Van je potpisan kao kreator ideje, producent i režiser, dok je scenaristički dio posla obavila Akela Kuper, ali ne treba imati bilo kakve dileme, ovo je Vanov film od prve kapljice krvi do posljednjeg vriska i to je se jasno vidi u svakom kadru ovog otkačenog, bizarnog, zabavnog i urnebesnog horor dragulja.

“Malignat” jeste pravljen kao neka vrsta direktnog omaža režiserima poput Marija Bave, Darija Arđenta, Dejvida Kroneberga i Brajana de Palme ili klasičnim žanrovima poput italijanskih đjalo trilera i američkih slešera sedamdesetih, ali Von ovdje ne pada u zamku arthausa, postmodernizma ili svih tih mudroserijskih klasifikacija izmišljenih za nadobudnu društveno angažovanu kritiku i festivalske žirije, već pravi horor kao horor, rasnu žanrovsku bioskopsku priču izgrađenu na stravi i užasu, napetoj atmosferi i otkačenim likovima, sumanutim zaokretima, hektolitrima krvi i odsječenih dijelova tijela.

I ne zanima ga što njegov film vrvi žanrovskim klišeima, već ih naprotiv hrabro tjera dalje do granice ekstrema, pretvarajući ih u izvor urnebesne zabave za svako pravog ljubitelja žanra.

Možda je njegova glumačka ekipa sastavljena od slabo poznatih glumaca ili vječnih epizodista, ali oni ovdje i ne služe da pošalju oskarovsku poruku o feminizmu, rasnim problemima, majčinstvu ili kojoj god ispraznoj trendi temi jurišnika “cancel” kulture, već da se bore ili da stradaju u borbi sa zlom, uz obilje šokova i krvi na velikom ekranu.

Von je svoj film namjerno dizajnirao kao svjesno profilisan spoj niske i visoke kvalitete. Loš ukus kao da izranja iz svake kliše scene i otrcanih dijaloga u kontrastu sa estetski privlačnim slikama i majstorskom upotrebom kamere, zvuka i svjetla, koji podsjećaju da je ipak riječ o filmu sa budžetom od 40 miliona dolara, dok njegov autor u samoubilačkom maniru Vin Dizela i njegovih nabudženih auta, vozi kroz podžanrove horora (medicinski, tjelesni, psihološki, natprirodni, slašer, itd.) sa gasom non-stop pritisnutim do daske, ne mareći šta će reći publika i kritika.

Možda je priča o trudnoj junakinji Medison, kojoj misteriozna prikaza iskasapi nasilnog muža, a potom počinje ubijate sve oko nje, vodeći Medison na tanku granicu razuma i ludila, poznata iz stotinu horora, ali sumanuti način na koji je Van priča, sigurno niste gledali mnogo puta. Rastavljajući žanr na sastavne dijelove, koje nemilosrdno baca u mračnu kaljugu krvi, ludila i bizarnih tvistova, on ga istovremeno parodira i glorifikuje, vodeći svoj film iz žanrovskog blata u same vrhunce bioskopske ponude strave i užasa. Zaboravite, jalove pokušaje angažovanih horora snimljenih za publiku koja ne voli horore, poput ovogodišnjeg hvaljenog promašaja “Candyman”, ovo je pravi horor za sve iskrene ljubitelja žanra. “Zloćudno” je Vanova ljubavna pjesma njegovom omiljenom žanru, iskrena, krvava, neumjerena, bizarna, jeziva, strašna i gadna, baš kakav horor film treba da bude, da bi nosio ovu odrednicu. Ukratko, jedan od filmova godine

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana