RECENZIJA “Hustle” (2021): Igraj svoju igru i pobijedi!

S druge strane karijeru respektabilnog dramskog glumca napravio je kroz, u brojkama skromni, niz ozbiljnih filmova (“Punch – Drunk Love”, “The Meyerowitz Stories” i “Uncut Games”), ali bez ijednog promašaja u kreativnom smislu.

Njegov posljednji film “Hustle” takođe ulazi u ovaj ozbiljniji pol karijere i više nego ubjedljivo demonstrira da je Sendler kao glumac više od blesana koji se krevelji i ispaljuje loše fore u hit komedijama. Iako priča boluje od manirističkih ograničenja koje donosi žanr američkog sportskog filma (uspon sportiste od dna do zvijezda), storija o Stenliju Šugermenu, skautu košarkaškog NBA tima “Filadelfija siksers”, koji sanja o mjestu u trenerskom timu, uz pomoć energične režije Džeremija Zagara i šarmantnog talenta glavne glumačke zvijezde, s lakoćom prevazilazi slabosti i još lakše uskače u bolji dio Sendlervog opusa.

Naravno, sam Sendler je meso, kosti, srce i duša ove priče, savršen kao umorni i potrošeni NBA skaut, koji dane i noći provodi leteći po svijetu tražeći svježe meso za NBA mašineriju, dok mu porodica i zdravlje ispaštaju. U momentu kada mu Reks Merik (Robert Dival), bogati vlasnik “Filadelfije” ponudi mjesto pomoćnog trenera, djeluje kao da se njegovi snovi ostvaruju, osim što Reksova neočekivana smrt stavlja Stenlija u nemilost kod Reksovog nasljednika na čelu tima, sina Vinsa (Ben Foster), koji ga ponovo šalje u vode skautinga.

Potpuno očekivano on pronalazi u Španiji ultratalentovanog mladića Boa Kruza (Huanćo Ernangomes, NBA košarkaš), građevinskog radnika i samohranog oca, koji profi košarku nije igrao godinama, što Stenli ne vidi kao prepreku, ali naravno gazda Vins vidi pa Stenli napušta voljeni klub, kako bi svog štićenika sam vodio do drafta.

Rasplet priče moguće je naslutiti nakon prvih 15 minuta, ali Sendler i Zagar dobro znaju da uniformisanost priče nije ono što će njihov film učini vrijednim pažnje, već emocija i ritam njihove igre, tako da u skladu sa košarkaškom filozofijom igraju svoju igru i vode ekipu do pobjede.

Sendler maestralno balansira u svojoj ulozi, koristeći iskustvo vrsnog komičara u momentima kada treba biti duhovit i odmjerenost dramskog nastupa u trenucima kada treba biti emocionalan. Ostatak ekipe, posebno košarkaši u glumačkim nastupima, vješto mu asistiraju i mudro, izbjegavajući da budu nešto više od igrača pred kamerom, a tu su, što zna svako ko košarku prati, najbolji igrači na planeti.

S druge strane talentovani Zegar majstorski nadograđuje igru glumačke ekipe i zataškava slabosti priče, kako kroz vizuelnu energičnost kamere, odličnom upotrebom fotografije, snimcima “iz ruke”, potkrijepljenim energičnom hip-hop/elektronskom muzikom, tako i kroz vrtoglavu montažu, koja diže žestoku sportsku dinamiku predloška.

Zagar pokušava da transformiše izlizani sportski film u svoju priču, a ne rutinersku priču sa velikom zvijezdom u roli i to mu uspijeva u najvećem dijelu filma. Kako treniranje Boa podmlađuje Stana, pali ugašene sportske iskre i lukavo okreće uobičajenu dramatičnu formulu mentor-učenik te ubjedljivo prenosi osjećaj truda i izdržljivosti, mentalne i fizičke, koje su potrebne glavnim junacima da pobijede sportsku mašineriju, koja nema milosti za igrače izvan tima.

U krajnjem skoru jasno je da će Bo i Stenli pobijediti, ne samo zato što su vješti igrači, nego i film da pokaže publici da nema previše izlizane priče, ako se zna način za novo pričanje. Mali srpski doprinos svijetu filmske košarke, kroz kameo nastup Bobana Marjanovića, kao 22-godišnjeg srpskog košarkaškog talenta sa desetogodišnjim sinom, samo je dodatni razlog za gledanje jednog od zabavnijih i boljih sportskih filmova ove decenije.

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.