RECENZIJA “Furioza: Saga o Pobjesnjelom Maksu”: Vožnja na mješavini krvi i benzina

Branislav Predojević
RECENZIJA “Furioza: Saga o Pobjesnjelom Maksu”: Vožnja na mješavini krvi i benzina

Kultni beogradski sastav “Darkvud Dab” nekada je pjevao: “Jedan čovek, jedna mašina, miris znoja i benzina”, a u slučaju filma “Furioza”, petog dijela sage režisera Džordža Milera o “Pobjesnjelom Maksu”, ovaj refren bi se mogao parafrazirati kao centralni motiv: jedna žena, jedna mašina, miris krvi i benzina.

I to je manje-više suština ove prikvel priče o nastanku Imperator Furioze, jednog od najupečatljivijih likova u istoriji franšize, proslavljene prethodnim filmom “Pobjesneli Maks: Put bijesa”(2015) , u sjajnom tumačenju Šarliz Teron, ali trebalo bi napomenuti suština koja funkcioniše bez većih problema i u petom dijelu ove besmrtne sage.

Osim što ima krajnje nezahvalan zadatak svakog prikvela, a to je da ispriča priču čiji kraj, naravno već znamo, “Furioza” u Milerovim majstorskim rukama vješto izbjegava zamku da postane kopija prethodnog (ili naknadnog, zavisno od tačke gledišta) filma, jer umjesto kompaktnog koktela furiozne akcije u skoro stvarnom vremenu pripovijedanja, gledamo dosta razuđeniju i kompleksniju strukturu priče, mnogo mračniju i krvaviju koja se odvija u vremenskom narativu od nekih desetak godina.

Možda takav pristup kvari impresivni utisak stečen prethodnim filmom, ali trebalo bi pozdraviti hrabrost osamdesetogodišnjeg Milera, da ne ispunjava ničija očekivanja osim sopstvenih, kako bi dodao još jedno remek-djelo u niz od tri ista takva i jednog solidnog pokušaja.

Počevši priču sa Furiozom kao malom djevojčicom, koju iz njenog doma, mitskog Zelenog mjesta iz prethodnog filma, otima banda bajkera predvođena suludim Lordom Dementusom (Kris Hemsvort), koji joj surovo ubija majku, pratimo njeno odrastanje u krvoločnoj Dementusovoj bandi pljačkaša koja tokom lutanja Pustoši, stiže do Citadele, kojom vlada Besmrtni Džo. Furioza završava u Citadeli, kao dio pogodbe između dva gospodara Pustoši, ipak, umjesto sudbine rasplodne majke, ona bira bjekstvo u katakombe Citadela, gdje se maskira u jednog od Ratnih dječaka, čekajući šansu za osvetu i bjekstvo.

I možda sama priča malo škripi pri manjem gasu Milerove vožnje, možda malo motor preskoči na cjelokupnoj uvjerljivosti, ali kada se film prebaci u punu brzinu, uz gas do daske, sve to pada u prašinu, jer ko je ikada gledao bilo koji film o Maksu, zbog priče. Likovi, atmosfera i akcija su suština od prvog, niskobudžetnog filma iz 1979. godine pa sve do ovog petog iz 2024, koji je snimljen uz raskošnih 160 miliona dolara, samo što se interakcija junaka ubrzavala, a tehnologija postajala sve moćnija u kreiranju postapokaliptične pustoši Australije u kojoj monumentalnost slike govori sve što se treba reći.

Za razliku od prvog pojavljivanja Furioze, ovdje imamo dvije glumice u njenom igranju, vrlo uvjerljivu Alajlu Braun, koja se nakon nekih sat vremena iz djevojčice transformiše u djevojku Furiozu, koju jednako maestralno igra Anja Tejlor-Džoj, služeći se u svojoj izvedbi golom kinetikom akcije, govorom očiju i nekoliko škrtih rečenica, bez problema se noseći sa maestralnom kreacijom Teronove.

Ništa manje nije uvjerljiv i Kris Hemsvort, kao brbljivi i suludi Dementus, koji poput ludog rimskog cara vozi dvokolice i nosi plašt, dok njegova horda pljačkaša uništava sve pred sobom tokom lutanja kroz beskrajnu narandžastu pustinju i kojeg on igra, čas teatralno pretjerujući, čas emotivno ogoljen baš kako bi mogao izgledati čovjek koji nema prošlosti, niti kako on lijepo kaže u jednoj od najboljih scena filma, ni nade u budućnost, samo uništenje kao perpetuum mobile pokretač vlastitog postojanja.

Na stranu ikonične glumačke kreacije ili eksplozivni akcioni ritam, na koji nas je Miler već odavno navikao, njegova kreacija Pustoši nikad nije bila uvjerljiva. Ovdje je ona prikazana kao ogromna i suncem spržena pustinja, koju naseljavaju više čopori grabljivaca nego ljudi, nema tu više čak ni dobrih tragova iščezle civilizacije, svi se bore oružjem, noktima i zubima da prežive, čak i pomenutih grupa majki Zelenog mjesta, ne preza od krvi i nasilja, kako bi sakrila svoju oazu od grabežljivaca iz Pustoši.

Atmosfera “Furioze” u momentima zalazi preko granica horora, svojom krvoločnošću i na momente gnusnim prikazima svijeta u kojem važi samo zakon jačeg, a najjača je djevojka koja će na svom putu do osvete i slobode pregaziti, spaliti i ubiti svakog ko joj se nađe na putu, kako bi postala Imperator Furioza, mit veći od beskraja Pustoši pa čak i od vlastite filmske priče.

Ocjena 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana