RECENZIJA “Crvena panda”(2022): Pakao puberteta

Branislav Predojević
RECENZIJA “Crvena panda”(2022): Pakao puberteta

Najnoviji animirani film studija “Piksar”, pod imenom “Crvena panda”, stiže na talasu odrastanja njihovih filmova i sve agresivnijeg prodora očinske kompanije “Dizni” na dalekoistočno tržište.

To u praktičnom smislu znači da nakon tema o tinejdžerskoj emocionalnosti (“Izvrnuto, obrnuto”), smrtnosti (“Koko”, “Duša”), sada stiže film o tinejdžerskom sudaru sa pubertetom, obučen u kulturno ruho Dalekog istoka, kroz porijeklo glavnih protagonista, koje čini porodica kineskih doseljenika u Torontu.

Glavna junakinja Mei je trinaestogodišnjakinja, koja sebe smatra odraslom  i odgovornom osobom, što znači da je odličan učenik i dobra kćerka koja ispunjava sve zamisli svoje stroge i ambiciozne majke Ming, a koja je u budućnosti vidi kao prvu ženu na čelu Ujedinjenih nacija. Iako Mei ima slabost prema najboljim drugaricama i omiljenom boj bendu, to ne znači da neće poslušati svoju krajnje netaktičnu majku, sve dok sa prvom menstruacijom ne dođe do krajnje neobičnog problema za jednu štreberku, naime kad god se Mej iz bilo ko­g razloga emocionalno uzbudi, ona se pretvara u veliku crvenu pandu!

Transformacija u simpatičnog i vrlo dlakavog medvjeda, signal je da Meini hormoni luduju, da postaje žena i da se njezino tijelo mijenja. Iako se brzo otkriva da je u pitanju zapravo čarolija koja se vijekovima prenosi kroz žensku liniju u njenoj porodici i može da se spriječi samo tajanstvenim ritualom kada se duh pande “zarobi” u tzv. noći Crvenog mjeseca. Da stvari budu još komplikovanije, noć Crvenog mjeseca poklapa se s koncertom Meinog omiljenog boj benda, što dovodi do pravog buntovničkog rata na relaciji majke i kćerke.

Ovim uvidom u osnovni zaplet scenarija, jasno je da je režiserka i scenaristkinja Domi Ši ušla na teritoriju ozbiljnih tema za jedan animirani film i ne baš uobičajenih za crtaće namijenjene porodičnoj publici. Naime, Ši je “Piksarova” prva žena režiser i to je prvi film ovog studija koji je radila Azijatkinja, što je samo po sebi zahtjevno iskustvo, a kada se pojača tematikom tipa menstruacije, ženskih hormona i dalekoistočnog folklora u tinejdžerskom okruženju, to već postaje rizična teritorija za animaciju.

Dobra stvar, jeste činjenica da je Ši dovoljno talentovan i dobar režiser, koji izvlači maksimum iz prilično slatkasto postavljene priče koja ne ide pretjerano u emocionalnu i kreativnu dubinu “Piksarovih” vrhunaca poput filmova “Priča o igračkama” “Nebesa” ili pomenutog “Izvrnuto, obrnuto”, već se pretjerano drži postulata političke korektnosti kombinovane kroz spektakularnu animaciju na tragu japanskih anima.

Na žanrovskom nivou priče, “Panda” je tinejdžerska komedija koja tematizuje ne tako suptilnu alegoriju puberteta, kroz raskošno animaciju, uz ukrase K-pop  kulture  u vidu zaraznog saundtreka i folklornih elemenata Dalekog istoka.  Da se više držao duha ranih “Piksarovih” crtaća koji su klasične priče pričali na šašav i inventivan, a istovremeno nepretenciozan način, mogao je postati pravo remek-djelo i najbolji “Piksarov” crtać u ovoj deceniji.

Ipak, “Diznijeva” kalkulacija sa dozom pretenciozno postavljenih ideoloških postulata, kako se ne bih uvrijedile cenzorske komisije “velikog crvenog pande” poznatog i kao KP Kine, donekle su svezale ruke Ši i spriječili je da pokaže u kolikoj je mjeri pubertet pakao za jednu tinejdžerku, razapetu između svojih emocija, podivljalih hormona i roditeljskog neshvatanja.

 

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana