RECENZIJA “Crna ptica” (2021): U živom pijesku trilera VIDEO

Branislav Predojević
RECENZIJA “Crna ptica” (2021): U živom pijesku trilera VIDEO

U okeanu televizijske hiperprodukcije ili medijske histerije oko visokobudžetnih projekata poput “Marvelovih”, lako može da se desi da vam ispod radara promakne mini-serija poput “Crne ptice”, iza koje kao tvorac stoji kultni pisac krimića i scenarista Denis Lehejn.

To bi u svakom smislu bila ogromna šteta, jer je riječ o jednoj od najboljih serija u ovogodišnjoj televizijskoj striming ponudi, koja apsolutno zaslužuje pažnju gledaoca svim segmentima svoje produkcije.

Inspirisana stvarnim događajima, u kojima je učestvovao bivši diler Džejms Kim, “Crna ptica” pripada podžanru krimi priča koje se bave istragama o stvarnim serijskim ubicama, što često zna da završi u dokumentarnom naturalizmu, koji manipuliše emocijama gledaoca, na bazi proživljavanja realnog iskustva stvarnih likova, ali je Lehejn iskusan pisac da bi sebi dozvolio grešku podilaženja publici.

Njegova priča je inteligentna, napeta, uzbudljiva, snažna, uvjerljiva i ne daje lake odgovore, već postavlja teška pitanja o prirodi zla i dobra koje se kriju u svakom čovjeku, čak i onom poput Larija Hola, koji je, sakriven ispod maske dobroćudnog provincijskog zanesenjaka u auta i istoriju, krstario Amerikom ubijajući i silujući maloljetne djevojke u svom kombiju, a potom pažljivo uklanjao tragove i leševe iza sebe. Sa druge strane imamo Džejmsa Kina (Taron Edžerton), sina policajca, bivšeg sportiste i uspješnog dilera, koji svojom ljepotom, šarmom i samouvjerenošću krči put do novca i uspjeha, dok ne padne u zamku policije i ne završi na desetogodišnjoj robiji.

Kada u ovu naizgled nepovezanu priču uđu ambiciozna detektivka Loren Mekoli (Sepideh Moafi) i uporni policajac Brajan Miler (Greg Kiner), koji brzo postaju svjesni da Hol nije bezopasni čudak, već monstrum u ljudskom obliku, iako nemaju dokaza za svoju tvrdnju, počinje napeta partija i klaustrofobična partija istrage.

Naime, Kim prihvata ponudu tužilaštva da uđe u visoko osiguran zatvor sa ludim kriminalcima, pridobije povjerenje Hola svojim slatkorječivim šarmom, kako bi mu ovaj otkrio lokacije ubijenih djevojčica, a zauzvrat dobija slobodu i priliku da provede posljednje dane sa teško bolesnim ocem (Rej Liota). To je plan, ali stvarnost je nešto drugo, posebno u zatvoru sa psihopatama, što je situacija koju Lehejn i njegova režiserka ekipa (Majkl Roskam, Džim Mekej i Džo Čapel) maestralno koriste da pretvore svoj projekat u napeti i klaustrofobični triler, u kojem vrijeme za Kimov zadatak ubrzano curi, dok atmosfera jezivosti vuče gledaoca poput živog blata usisavajući ga u svoj trilerski mrak.

 

I dok na jednom nivou priče pratimo napetu psihološku klackalicu u kojoj učestvuju glavni protagonisti, Lehejn nam kroz seriju pažljivo doziranih flešbekova otkriva istoriju glavnih protagonista i policijske istrage koja kulminaciju doživljava u posljednjoj, šestoj epizodi, kad se bol, ludilo i strahovi Kima i Hola sudare u zatvorskom duelu jednog posrnulog tipa, koji je prokockao sve životne šanse i jedne osobe, koja je davno prešla granicu ljudskosti sijući smrt i bol u porodicama svojih žrtava.

Lehejn je odigrao majstorsku podjelu uloga, jer glumačka ekipa plijeni u svakom kadru, bez obzira na minutažu koju ima na ekranu. Edžerton je briljantan, kao zgodni i šarmantni tip kojem je na prvi pogled sudbina bacila sve prave kockice u ruke, ali ispostaviće se da njegova blistava fasada krije ostavljenog i odbačenog dječaka, slično poput njegovog zatvorskog “prijatelja” Hola, kojem sudbina nije dala ništa, osim da bude žrtva svog sadističkog oca i svog okruženja, a potom ga oblikovala u čudovišni proizvod svojih nasilnih opsesija. Način na koji oni igraju svoje likove, odmjereno i uvjerljivo, sa povremenim eksplozijama emocija, izaziva divljenje prema njihovom talentu. Kada se to ukrsti sa pouzdanim, ali nenametljivim doprinosom Moafijeve, Kinera i Liote iz drugog plana, dobijamo jedan od najboljih kastinga u modernoj serijskoj produkciji.

Ukratko, “Crna ptica” uspjela je da, u eksploatisanom podžanru krimića, ponovo istakne njegove najbolje karakteristike, ali i da unese svježinu, posebno u spektru pisanja pametnog zapleta, građenja vizuelne atmosfere, glumačke igre i upotrebe muzike. Jednostavna, ali efektna staromodna krimi priča, kakvih je, nažalost, danas sve manje, čime su ovakvi, mali dragulji tim dragocjeniji!

Ocjena: 5

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana