RECENZIJA “Čovjek sa Floride” (2023): Svježe, vrelo i ukusno VIDEO

Branislav Predojević
RECENZIJA “Čovjek sa Floride” (2023): Svježe, vrelo i ukusno VIDEO

Nakon ogromnog uspjeha serije “Ozark” glavna zvijezda ove kultne krimi franšize Džejson Bejtmen, u saradnji s Majklom Kostiganom, potpisao je sa striming gigantom ogroman producentski ugovor i kao jedan od prvih proizvoda ovog potpisa stigla je mini serija “Čovjek sa Floride”, iza koje stoji scenarista Donald Tod.

Iako mu je ovo prvi projekat u statusu šouranera, iza njega stoji dugogodišnje televizijsko iskustvo pisca i producenta sa desetine projekata u biografiji i po svemu sudeći svoju veliku priliku u karijeri on je iskoristio na vrlo dobar način. Igrajući se značenjem čuvenog mima “Čovjek sa Floride”, koji je postao neka vrsta neformalnog simbola za bizarne vijesti (tipa “čovjek sa Floride” opljačkao banku sa aligatorom), Tod je kreirao zabavnu i ekscentričnu priču koja igra na granicima tvrdokuvanog krimića i crnohumorne komedije, na dalekom tragu onog što su veći dio karijere radila braća Koen ili pisac Leonard Elmor u svojim romanima.

Glavni junak je Majk Valentajn, bivši pandur i okorjeli kockar na programu oporavka, koji iz Filadelfije putuje na Floridu da bi za mafijaškog bosa Mosa Jankova vratio njegovu odbjeglu djevojku Deli i riješio se svog kockarskog duga. Ono što djeluje kao lagan detektivski posao ima nekoliko skrivenih problemčića,  kao to da je Majk bio u zabranjenoj ljubavnoj šemi sa odbjeglom mafijaškom sponzorušom Deli, da se iza njenog bjekstva krije misteriozna priča, da je u igri i tajna  o izgubljenom španskom zlatu. Takođe, i ono najčudnije od svega jeste to da je Majk svima prešutio da je on tip sa Floride s vrlo čudnom porodičnom pozadinom i još čudnijim odnosima sa svojim rodnim krajem.

I dok  se leševi gomilaju na sve strane rutinska krimi priča iz epizode u epizodu dobija sve bizarnije zaplete i sve čudnije likove, koji se polako upliću u ekscentričnu priču o porodičnim problemima, prevarama, izdajama i osveti, u kojoj možda sam scenario ne uspijeva uvijek ispratiti dinamiku režiserskog tempa i brilijantnu glumačku igru. No, u krajnjem skoru serija je dobrodošlo osvježenje u televizijskoj eri obilježenoj ambicioznim krimi serijalima na tragu preispitivanja trendovskih tema (rasa, rod i slično) ili superherojskim trakavicama.

Staromodne, ali ne i zastarjele žanrovske priče Todova serija igra na kartu ciničnog šarma glavnih protagonista i pomjerene vrele atmosfere “Sunčane države”, kako često zovu Floridu, i da bude zanimljivije većim dijelom to i uspijeva.

Možda se dinamika priče u srednjem dijelu serijala malo raspline i zaplet usporava kada to nije bilo zanatski nužno, ali dok Tod ima sjajnog Edgara Ramireza kao Majka, iskusnog Entonija la Pagliju kao njegovog oca Sonija, seksepilnu Abi Li kao fatalnu žderačicu muškaraca Deli, duhovitog Emori Koena kao nesigurnog mafijaša s Edipovim kompleksom ili otkačenog Grega Klarka, kao kao zamjenika šerifa Kečera, ne treba da se brini da li će “Čovjek sa Floride” funkcionisati. Način na koji se gruba faca vječno pouzdanog i pomalo potcijenjenog Ramireza i njegova kulerska gluma uklapa u ovu priču jeste uživanje za gledanje, ali i međuigri sa ostatkom ansambla to je grupa majstora svog zanata u jednom od najbolje složenih kastinga u modernoj televizijskoj eri od glavne do posljednje sporedne uloge.

Istina, “Čovjek sa Floride” nije bez slabosti, prije svega nastalih iz želje scenariste da pokaže šta sve zna i može, ali dok serija vozi na rolerkosteru britkih dijaloga, otkačenih likova, bizarnog humora i kuvajuće krimi atmosfere nemate previše vremena da razmišljate o propustima, već prosto uživate u jednom od prijatnih iznenađenja godine.

 

Ocjena 4

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana