RECENZIJA “Beskonačni bazen” (2023): U plićaku osrednjosti

Branislav Predojević
RECENZIJA “Beskonačni bazen” (2023): U plićaku osrednjosti

Baviti se filmom kao režiser nije zahvalna stvar ako nosite teško breme slavnog prezimena, poput Brendona Kronenberga.

Međutim, ako svoju karijeru gradite u žanrovskim koordinatama horora i trilera, poput Kronenberga Starijeg, to pomalo liči na umjetnički mazohizam, kada se uzme u obzir veličanstveni opus oca Dejvida sačinjen od filmova poput “Videodroma”, “Ukletih blizanaca”, Muve”, “Sudara” i drugih klasika koji su preokrenuli pravila i standarde unutar pomenutih žanrova.

U njegovom novom filmu nazvanom “Beskonačni bazen” on je kao scenarista i režiser ponudio trilersku priču obogaćenu elementima tjelesnog horora, egzistencijalne drame i društveno angažovanog filma, što će se na neki način ispostaviti i kao ključni problem u stvaranju umjetničke cjeline. Naime, film postavlja radnju u ekskluzivnom odmaralištu u izmišljenoj zemlji Li Tolka (inače je to Hrvatska), gdje polupropali pisac Džejms (Aleksander Skarsgord) traži inspiraciju, dok njegova bogata supruga Em (Kleopatra Koleman) pokušava održati u životu njihov brak i razbiti kreativnu blokadu supruga/pisca koji šest godina pokušava napisati drugu knjigu. Mlada žena po imenu Gabi (Mija Got) prilazi Džejmsu i tvrdnjom da je obožavateljka njegovog romana privlači nesigurnog pisca u svoje društvo. A kada on i Em napuste odmaralište s Gabi i njenim partnerom Albanom (Džalil Lespert), iako je to protivno državnim pravilima, to se nakon noći opijanja pretvara u tragediju kada Džejms pijan usmrti lokalnog stanovnika na putu prema kući. Sva četiri putnika zlokobne vlasti privode u zatvor, predvođene dijaboličnim Trešom (Tomas Krečemen) koji objašnjava Džejmsu da njegova zemlja ima eksplicitnu politiku i da ubistvo mora da osveti sin žrtve. Međutim, i ova zemlja ima izlaz, proces kloniranja za izuzetno bogate koji će stvoriti još jednog Džejmsa koji će biti ubijen, dok originalni gleda, a ispostavlja se da Gabi i Alaban nisu žrtve već par bogataša koji odavno uživa u eksploataciji koktela bogatstva, moći, erosa i tanatosa u bespuću trećeg svijeta.

Prilično nategnuta i predvidljiva konstrukcija, ne samo da pati od manjka logičke uvjerljivosti (od tragikomičnog imena zemlje preko njenog primitivnog uređenja do genetskih vještina izuzetnog nivoa razvoja) već i generalno ima problema u scenarističkoj postavci prije svega na karakterizaciji likova i razvoju zapleta između njih.

Svi likovi su manje-više karikaturalno napisani - Džejms je zastrašeni slabić, Em panični glas razuma, Alana je tupi siledžija, a Gabi je smrtonosna feme fatale i takvi ostaju i kako film odmiče, iako Kronenberg pokušava da ih obuče u kompleksnije trilersko odijelo puno napetosti i tvistova.

Istina, on u vizuelnom smislu često uspijeva iznenaditi, kako vještim korištenjem glumačkog talenta, tako i nadrealnom postavkom kadrova i silovite montaže pune zastrašujuće muzike, uznemirujućih okreta kamere i kombinovanja prizora nasilja i seksa. Međutim, koliko god na momente vješto koristi formu, to ne uspijeva prikriti idejnu šupljinu sadržaja, koju on pokušava pretvoriti u uzbudljiv film, ali mu isti kao cjelina prečesto ostaje u sjenci različito žanrovskih profilisanih dijelova. Koliko njegova parada divljih, ali na kraju umrtvljujućih ekscesa privuče pažnju, toliko s druge strane nervira drvenošću karaktera, isforsiranim kadriranjem i na momente iritantnim pokušajima šokiranja publike po svaku cijenu. Kako film odmiče, ono što počinje kao egzistencijalna lična drama pretvara se generički horor/triler koji ostaje raspolućen između želje da bude angažovana kritika socijalno-klasne podijeljenosti ili uznemirujuća satira na račun emocionalne blaziranosti modernog svijeta.

Kronenberg je, uronivši u startu preambiciozno u svoj filmski bazen na kraju samog sebe nasukao u plićak osrednjosti, iz kojeg ga ne može spasiti ni par dobro režiranih horor scena, niti senzualni nastup Mije Got u pravom momentumu karijere. Prosto rečeno, on se prerano našao u trenutku kojeg trenutno muči i Kronenberga Starijeg, a to je da mu je vještina u kreiranju spoljne forme sakrila unutrašnji sadržaj, želja za originalnošću po svaku cijenu ugušila autorsku autentičnost, a neuvjerljivost likova izaziva uglavnom ravnodušnost publike.

Ocjena 2

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana