RECENZIJA: “65”: Dinosaurusi nisu ništa krivi VIDEO

Polazeći od slične premise, uzete u oba slučaja od klasičnih obrazaca B-filma, minimalistička priča, malo likova i agresivna opasnost koja prijeti protagonistima sa naglaskom na atmosferu i akciju, oni su napisali i režirali film “65” sa jednom od najvećih glumačkih zvijezda mlađe generacije Adamom Drajverom u glavnoj roli i poslali ga da se bori protiv dinosaurusa.

Naime, glavni junak po imenu Mils je svemirski pilot, neimenovane svemirske civilizacije (frapantno slične današnjoj Americi, uključujući i sklonost ka engleskom jeziku i “voke” podjeli porodičnih uloga), koji vozeći brod nalijeće na kišu meteora, zbog koje pada na nepoznatu planetu, kao jedini preživjeli. Pretpostavljate, u pitanju je naša zemlja(ili Tera, kako kaže njegova u latinski upućena AI navigacija) nekih 65 miliona godina istorije unazad, dok su njom vladali krvoločni džinovski reptili i dok je bila negostoljubivo mjesto puno zvijeri, katranskih rupa, vrelih gejzira, džinovskih insekata i sličnih iskušenja za havarisanog pilota. Ispostaviće se da Mils nije jedini preživjeli, već da je pad broda preživjela i djevojčica Koa, pripadnica neke druge nacije koja ne govori Milsov jezik, a njemu je slučajno stradao mašinski prevodilac u padu pa se u filmu ne govori previše, iako bi bilo bolje da se ne govori ništa. Tandem slučajnih sapatnika treba da se probije do ostataka broda u kojem se nalaze 15 milja dalje na obližnjoj planini, a Mils ima dodatnu motivaciju, jer je djevojčica istih godina kao njegova pokojna kćerka, koja je umrla od teške bolesti, dok ona misli da se tamo nalaze njeni roditelji.

Tada kreće iscrpljujuća odiseja kroz predio u kojem Mils i Koa žele da prežive, a sve ostalo želi da ih proguta uključujući i tandem tiranosaurusa (istina u tom periodu davno izumrlih, ali koga briga za činjenice), a da bude gore usput Mils otkriva da je sletio na zemlju u trenutku kada na nju treba pasti džinovski asteroid koji je doveo do izumiranja dinosaurusa, što sugeriše da je on ili najveći baksuz u svemiru ili je scenario za ovaj film očajnički loš.

Nažalost ispostaviće da je u pitanju ovo drugo i da je režisersko-scenaristički tandem Bek i Vuds na brzinu sklepao plitak i konfuzan scenario pa je njihova nova stilska vježba bazirana na standardima B-filma uz bolji budžet promašila poentu i umjesto da bude glupi i zabavni film o dinosaurusima, ostala samo glupi film o dinosaurusima. Istina, režiserski se oni trude da iščupaju maksimum iz svoje sklepane priče, što na momente i uspijevaju makar u vizuelnom pogledu, ali je takvih trenutaka premalo da film spasu od katastrofe u kojoj Adam Drajver pokušava da bude mačo tip koji rešeta dinosauruse laserskom puškom, dok svemir rešeta zemlju asteroidima. Koliko god on bio dobar glumac, ovdje djeluje kao da je zalutao u pogrešan film, iako u njegovu odbranu treba reći da bi male šanse imao i bilo koji drugi kolega, jer bilo kakav smislen potez glumaca ili nesrećnih dinosaurusa minira haos od scenarija, koji se vrti u repetativnom ponavljanju scena i tragikomičnim raspletima opasnih momenata za glavnog junaka i njegovu štićenicu.

Negdje na polovini filma već smo smoreni, kako patetikom koja prati njihovu sudbinu, tako i besmislenim napadima dinosaurusa na zemlji, pod zemljom (ne pitajte), na planini, itd pa ravnodušno gledamo kako Mils pobije jedno stotinjak komada populacije gmizavaca, koja će par sati kasnije ionako nestati u udaru asteroida, umjesto da se zabavljamo dok gledamo kako Mils preživljava pobivši jednu stotinu reptila u filmu, koji bi trebalo da bude odmor za mozak i okidač za lučenje adrenalina, a ne jalovo bacanje novca koje nije zainteresovalo nikog osim njegovih autora.

Ocjena 2

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.