Pet najpotresnijih filmova o nuklearnom ratu: Dok civilizacija tone u nestanak

Sam podžanr filmova o nuklearnom ratu proističe iz žanra filma katastrofe u kojem se dešava katastrofa kao tematika i primarni mehanizam radnje. Kao podžanr  ove filmove obično odlikuje određen stepen nakupljanja napetosti, potom sama katastrofa, a onda preživljavanje ili posljedice uglavnom iz tačke gledišta specifičnog pojedinca kao lika te njegove porodice.

Snimanje filmova zasnovanih na nuklearnom ratu uvijek je bilo čudno jer je to osjetljiva stvar u svjetlu nivoa uništenja i njegovih posljedica doživljenih u dva nuklearna napada SAD na Japan 1945. godine. Neka od njih su propagandno-ideološka ostvarenja, neki zabavni i akcioni komadi, akcione postapokaliptične distopije, dok su neki toliko sumorni i zastrašujući da ih čak i jednom gledati može biti težak zadatak. Oni su daleko jeziviji od bilo kojeg ratnog filma ili sablasnog horora, jer nam pokazuju svijet koji je izuzetno bolno zamisliti, ali koji je, da stvar bude poraznija, mnogo realniji od svakog drugog ostvarenja apokaliptičnih ideja iz žanra katastrofe.

Odabrali smo pet filmova, iako je snimljeno blizu 300 naslova svih žanrova na ovu temu, koji najbolje opisuje strašne posljedice nuklearnog rata i suludi besmisao garantovanja svjetskog mira hiljadama bojevih glava, koje kontroliše malo crveno dugme i ljudi vođeni velikim ambicijama. Uz nadu da će to i dalje ostati samo puka fikcija.

“Na plaži” (1959)

Ovaj postapokaliptični klasik i jedan od prvih filmova na temu atomskog holokausta adaptiran je iz istoimenog romana koji zamišlja Australiju koja konačno nestaje pod nuklearnim padavinama uzrokovanim uništavanjem sjeverne hemisfere u Trećem svjetskom ratu.

Nošen glumačkom postavom svih zvijezda u sastavu Gregori Pek, Ava Gardner, Fred Aster i Entoni Perkins, ovaj jeziv film se fokusira na šačicu preživjelih dok se polako, bolno mire sa svojom nadolazećom smrtnošću uz sjećanje na svijet koji je nestao u eksplozijama nuklearnih bombi, daleko od sunčanih plaža Australije ali ipak preblizu da ih neko preživi..

“Dr. Strangelove” (1964)

Legendarni Stenli Kjubrik nije zaobišao užas obostrano osiguranog nuklearnog uništenja, čak ga je fokusirajući se na njegovu apsurdnost, prikazao u još oštrijem svjetlu. Ludi američki general pokreće Treći svjetski rat naređujući prvi udar na Sovjetski Savez ostavljajući svjetske lidere da pokažu šta mogu učiniti da spasavaju svijet. Odgovor je surov - ništa, jer su krajnje nesposobni.

Ovo remek djelo, koje nosi sjajan podnaslov “Kako sam naučio da prestanem da brinem i volim bombu”,  jedna je od najboljih ratnih satira svih vremena. Film je prepun sarkazma, britkih rečenica, sumanutih scena i nevjerovatnog Pitera Selersa u čak četiri uloge, dok mu Džordž Skot brilijantno parira, slikovito prikazujući kuda vodi put bezgraničnog političkog podizanja paranoje i jačanja nuklearne sile. Ključ kontrole ostavljen krhkom umu čovjeka, istreniranog da izvršava naređenja.

“Testament” (1983.)

Skroman niskobudžetni film nadrastao je svojim kvalitetom i melanholičnom atmosferom mnoga daleko skuplja i razvikanija ostvarenja. Prati jednu porodicu na čelu sa mladim Kevinom Kostnerom, koja obavlja svoju svakodnevnu životnu rutinu, dok nuklearni uređaji ne eksplodiraju u obližnjem San Francisku, uništavajući njihov mirni život zauvijek.

Preživjeli pokušavaju vratiti normalnost, ali gubitak osnovnih stvari poput hrane, vode i goriva to otežava. Stvari se okreću nagore kada ljudi počnu umirati od trovanja radijacijom, a glavni junaci shvate da budućnost za njih i njihovu djecu ne postoji. Emocionalno razarajući film sa preciznim  i naučnim prikazom posljedica nuklearnog rata. Činjenična tačnost uticaja i efekata takve katastrofe proganjaju, ostavljajući potresnu sliku u glavi i srcu publike.

“Kada vjetar duva” (1986.)

Godine 1986. Britanci su opet ponudili ono što bi moglo biti najcrnji film o nuklearnom holokaustu i svakako najmračniji dugometražni animirani film na tu temu, sa ostvarenjem “Kada vjetar duva” (When The Wind Blows) baziranim na grafičkom romanu Rejmonda Bridžsa.

U režiji Džimija Murakamija, film prati stariji par koji saznajući da je nuklearni rat neizbježan koristi zastarjele vladine pamflete kako bi izgradili sklonište od padavina. Iako prežive eksploziju, stvari kreću u lošem pravcu, jer radijacija čini svoje i oni provode posljednje dane čekajući smrt uz potresni privid normalnosti u svijetu koji umire. To je istovremeno prelijep i srceparajući film, za koji užasno mnogo gledalaca tvrdi da ih je ostavio u suzama, više nego ijedan igrani film na ovu temu.

“Put”(2009.)

Vjerovatno najmračniji, najpotresniji i najbolji film na temu nuklearnog uništenja jeste “Put” (Road), režisera Džona Hilkota. Zasnovan na nagrađivanom romanu kultnog pisca Kormaka Mekartija, prati čovjeka i njegovog sina koji lutaju u postapokaliptičnoj pustoši uz jezivu muziku Nika Kejva i Vorena Elisa.

Ipak, ovo nije normalna zemlja, nije ni “Mad Maks” fikcija, to je jeziva i zastrašujuća noćna mora koju ne možete zamisliti. Nastupila je trajna nuklearna zima, nebo je mračno i drveće je umrlo pod naslagama pepela i snijega. Ne mogu se sijati usjevi i nema životinja, što znači da ljudska vrsta živi od nekoliko preostalih konzerviranih namirnica a kanibalizam je surova realnost. Teško bolesni otac i njegov sin nastavljaju put kroz sve prepreke do obale okeana, tražeći dobre ljude koji bi prihvatili dječaka nakon očeve smrti, a njihova ljubav jednog prema drugom održava ih živima dok civilizacija tone u svoj nestanak.

Nauka

Doktor Edvard Gest, istraživač nuklearne politike, rekao je za časopis “Nauka” da mnogo filmova pogađa neke elemente nuklearnog rata, ali da je realnost jednostavno nemoguće predvidjeti.

- Glavna stvar koju bi trebalo imati na umu kada procjenjujete realističnost prikaza nuklearnog rata jeste da postoji ogromna količina neizvjesnosti o tome. Jedini slučaj u stvarnom svijetu na koji se možemo osloniti jeste atomsko bombardovanje Japana prije 77 godina, tako da imamo dobar razlog da sumnjamo da bi upotreba nuklearnog oružja u današnjem okruženju bila slična. Osnovni fenomeni su izuzetno komplikovani, a pošto su nuklearna testiranja zabranjena prije nekoliko decenija, ne možemo tačno potvrditi modele - rekao je Gest.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.