Kultna serija “Bijelo” završena u velikom stilu: Kokain, CIA i dileri iz geta

Kada je debitovao 2017. godine glavni junak serije Frenklin Seint (Damson Idris) bio je glatko obrijani crni tinejdžer 1983. u južnom centralnom Los Anđelesu i prodavao je sitne vreće trave koje je skrivao u radiju, jer je sanjao da bude gospodar svoje sudbine, pokušavajući da izbjegne sudbinu svoje samohrane majke Sisi Saint (Mišel Hiet), koja se borila da preživi radeći od jutra do mraka i ne želeći da završi kao otac, alkoholičar i propali “Crni panter” Alton (Kevin Kerol) . Ukratko, Frenklin je želio novac kako bi njime kupio slobodu, a do kraja finala serije dobio je i jedno i drugo iako to nije bilo baš ostvarenje njegovog sna.

Realnost i fikcija

Sama serija krenula je skromno iz saradnje kultnog režisera Džona Singltona (“Momci iz kraja”) i scenarista Erika Amadia i Dejva Androna koji su priču o ambicioznom sitnom dileru iz Los Anđelesa, koji pokreće epidemiju kreka sredinom 80-ih, prodali kanalu “FX”. Vjeruje se da je lik Frenklina inspirisan Rikijem Rosom, bivšim trgovcem drogom, koji je bio upleten u skandal “Iran-Kontra” koji je otkrio istraživački reporter Gari Veb, o službenicima CIA koji su pomoću novca od prodaje kokaina finansirali kupovinu oružja za gušenje sandinističke revolucije u Nikaragvi. 

U seriji “Bijelo” ova veza, na relaciji kokain-komunizam-CIA-dileri iz geta Los Anđelesa, funkcioniše kao centralni motiv koji veže glavne junake serije u smrtonosni lavirint međusobnih odnosa iz kojeg za većinu nema izlaza. Frenklin bi ostao sitni školski diler sa velikim ambicijama da nije naletio na Tedija Mekdonalda (Karter Hudson), jednako ambicioznog operativca CIA, koji ga angažuje da preprodaje kolumbijski kokain, kojim on kupuje oružje za kontraše u Nikaragvi, a kako bi navodno spasio Ameriku od komunizma. Frenklin u posao uključuje svog najboljeg druga Leona (Isaja Džons), ujaka Džeroma (Amin Džoezef) i njegovu djevojku Lui (Anđela Luis), polako gradeći svoju narko-imperiju. Kako bi povećao zaradu, on skupi kokain kuvanjem pretvara u jeftini krek, posao eksplodira preko noći i tada počinje mračna spirala u koju su upleteni kokain, CIA, komunisti, desničari, trgovci oružje, KGB, ulične bande i meksički karteli, a čije konce iz sjenke povlače Frenklin i Tedi.

Dvije antagonističke ličnosti, različitog porijekla, ali sa mnogo više sličnosti nego što bi željeli priznati. Jedan je siromašni crni klinac iz Los Anđelesa, dugi je bijeli državni službenik iz ugledne porodice vrhunskog vojnog pedigrea.

Jedan od njih valja travu po koledžu i državu vidi kao neprijatelja svoje rase, drugi valja oružje po džunglama Latinske Amerike, kako bi zaustavio komunizam i spasio svoju državu od neprijatelja. Jedan ima opsesiju da bude bolji čovjek od svog oca slabića, drugi ima opsesiju da se dokaže svom ocu tiraninu, a zajedničko im je što ne biraju sredstva da svoje opsesije ostvare i što će zbog svojih opsesija na kraju uništiti sve u svom životu, uključujući i vlastite porodice, sijući pri tome smrt svuda oko sebe, što svojim rukama, što krekom, koji prodaju po ulicama.

Ono što je počelo kao lokalna priča dilera iz kraja, iz epizode u epizodu se pretvaralo u mračnu kriminalističku epidemiju koja bukti širom američkog kontinenta, pretvarajući sunčane bulevare Los Anđelesa u ratnu zonu narko-bandi jednako opasnu poput džungli Nikaragve u kojima se vodi besmisleni rat protiv protivnika koji će par godina kasnije uništiti samog sebe. Frenklin se od klinca željenog boljeg života pretvara u nemilosrdnog narko-lorda koji preko leševa svojih sunarodnika gradi vlastitu imperiju, dok se Tedi od čovjeka u misiji pretvara u opsjednutog fanatika s kojim niko ne želi da ima posla, uključujući i one čije interese navodno brani.

Serija je često poređena sa kultnim serijalom “Žica”, kao mračna slika grada uništenog poplavom droge, ali “Bijelo” iako se dotiče i sudbine grada i sloma jednog društva, u prvi plan stavlja sudbinu glavnih likova, jer po Idrisovim riječima ovo nije serija o kriminalu već o ljudima koji ulaze u njega.

- Ovo nije bila priča o bandama na uglu. To nije priča koju smo željeli ispričati. Željeli smo zaista pokazati bol. Pokazati noćne more kroz koje ovi likovi prolaze i posljedice onoga što su uradili - rekao je Idris.

U međuvremenu Singlton je preminuo, prije snimanja treće sezone, ali Androne i ekipa su uspjeli da nastve seriju dalje i zaokruže priču na pravi način nakon nove tri sezone. Majstorski režirana, odlično odglumljena, sa besprijekornom fotografijom i muzičkom pozadinom, serija je bila prilično ignorisana od strane cehovske kritike i nagrada. Svojim “crnim” bekgraundom i teorijama o vezi države i krek epidemije, nije se najbolje uklapala u trend “pokajanja” bijele Amerike zbog grijeha prošlosti, ali je bila previše rizična za ukidanje. Jednostavnije rečeno, ovo nije bila serija o policajcima i kriminalcima, ovo je samo serija o kriminalcima bez obzira na boju kože i od toga se nije odstupilo do samog kraja.

Zahvaljujući tome stvorila je vjernu bazu fanova koja je održavala produkciju u životu šest sezona omogućivši autorima da stvore priču koja je imala početak, sredinu i kraj, nešto što je rijetkost na televiziji, posebno ovih dana.

Uspon i pad

Finale serije je svojevrsna serija epiloga sabijena u eksplodirajuću epizodu. Tedi mu krade 73 miliona dolara, ubije oca, a Frenklinova majka ide u zatvor zbog ubistva Tedija. Ujak Džerom je mrtav. Lui je u bijegu. Veronika, majka njegovog djeteta, uzela je ono što je ostalo od njegovog novca i pobjegla da sama odgaja njihovo dijete, daleko od droge, oružja i nasilja koji gutaju Frenklinov svijet. Na kraju, nalazimo Frenklina 1990. godine, kako živi u sirotinji kao alkoholičar u svom domu iz djetinjstva neposredno prije nego što su ga vlasti oduzele zbog neplaćenog poreza na imovinu. Malo je, ako ih ima uopšte kriminalaca, koji su se izvukli, nije mogao ni Frenklin, on ne umire u velikom stilu kao recimo Toni Montana ili Džon Dilindžer, on jednostavno nestaje u zaboravu, kao još jedna bezlična žrtva krek epidemije koji je iznio na ulice LA.

Čovjek koji se vozio u svom privatnom avionu, gradio luksuzne stambene komplekse novcem od kreka pijuckajući šampanjac, u posljednjim kadrovima je pijanac, koji u prljavoj majici i hlačama tetura ulicom u kojoj je sve počelo, proseći 20 dolara od najboljeg prijatelja za piće. Njegova želja da bude “bolji” od svog oca alkoholičara podstakla je njegove napore, ali je i sam na kraju završio u alkoholizmu.

Na kraju, ostaje mu samo paranoja od CIA i zablude o slobodi, dok je zgažen očajem koji je nanio sebi, porodici i svom gradu. Frenklin odbija Leonovu ponudu da mu plati porez na imovinu i renovira mu kuću. “Nemam lance na sebi, čovječe. Slobodan sam. Slobodan sam od svega - na moj način, ne na tvoj i ne na njihov”, u suzama govori Leonu. Na istim onim ulicama obrubljenim palmama gdje se odigrala prva scena serije, Frenklin Seint zvani Svetac konačno je okusio slobodu, ali je ona za njega gora čak i od smrti.

Posveta

Serija je u posljednjoj epizodi, takođe, odala dirljivu počast svom kreatoru Džonu Singltonu.

Naime, dok Frenklin i Leon hodaju ulicom svog kraja početkom 90-ih, na ulici sreću filmsku ekipu koja snima nešto, a pijani Frenklin dobacuje filmadžijama: “Nećete dobiti 'Oskara', ništa ne brinite”. Kada se zna da je Singlton upravo tada snimio svoj proslavljeni prvenac “Momci iz kraja”, koji jeste imao dvije nominacije, ali nikad nije osvojio “Oskara”, jasno je da je ovo krajnje duhovita posveta pokojnom režiseru, ali ujedno i ironična poruka Američkoj akademiji za film i njihovom tretmanu crnih umjetnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.