Kovačević: Bata Stojković je usvojio Gagu

Legendarni glumac i veliki gospodin zbog koga je Beograd imao duhovnu svjetlost velegrada, Dragan Gaga Nikolić, u petak, 11. marta, pridružio se velikanima nebeskog filma i pozorišta.

O njegovom odlasku izvještavaju svi domaći i regionalni mediji, sa glumcem čije ime predstavlja umjetničku i moralnu instituciju gotovo 50 godina, koliko je trajala njegova karijera, oprašta se cijela nekadašnja velika Jugoslavija.

Po riječima Dušana Kovačevića, jednog od njegovih najboljih prijatelja s kojim je decenijama sarađivao, Dragan Nikolić jedan je od onih značajnih i velikih glumaca koji su obilježili jugoslovenski i srpski kulturni prostor u drugoj polovini 20. vijeka.

- Prva pomisao kada sam čuo tragičnu vest bila je da je otišao verovatno jedan od poslednjih velikana jedne generacije Ateljea 212, iz doba kad je Atelje važio za jedno od značajnijih evropskih pozorišta. Imao sam pravo, istinsko zadovoljstvo da radim sa njim, sreli smo se 1972. na čitajućoj probi "Maratonaca", u kancelariji Mire Trailović. Od te ekipe koja je tada sedela i odigrala tu predstavu, skoro da više niko nije živ. Moje osećanje je da mi je otišao neko vrlo drag, blizak, i da je jedan veliki deo ovog grada ostao pust. A ono što sigurno znam, to je da najtačnije i najistinitije podatke ko je bio Dragan Nikolić, kakav je bio, šta je osećao, zna samo Milena Dravić, njegova supruga. On je, kao i većina glumaca koje sam pomenuo bio dosta zatvoren čovek, njegovo prijateljstvo nikada nije prelazilo granicu gospodstva, tako da o njemu kao čoveku i kao glumcu najbolje može da ispriča Milena - kaže Kovačević.

Ipak, kao najveće i neponovljivo prijateljstvo, o kome u Beogradu ne zna mnogo ljudi, pamti se odnos Gage Nikolića i Bate Stojkovića.

- Bata je u jednom trenutku usvojio Dragana, bez obzira na to što nije bila tako velika razlika u godinama. Voleo ga je kao sina. Dragan se tako i ponašao, a Bata mu je dozvoljavao da mu kaže sve ono što niko drugi nije smeo. U toj njihovoj igri - kad Gaga uđe i kaže nešto vezano za neku Batinu ulogu u šali, neko drugi bi u pravom smislu nastradao. A Bata se smejao, sećam se da je često brisao suze od smeha, jer bi Gaga ispričao neku priču koju je kao čuo negde. To je bilo veliko i ozbiljno prijateljstvo. Ponoviću samo da je ta generacija Bate Stojkovića, Bore Todorovića, sada Dragana, i pre njih Zorana Radmilovića, Petra Kralja, možemo da nabrajamo još neka imena, na svu sreću ostala zapisana u velikim filmskim ulogama. Pozorište nema tu dugu vrednost u smislu trajanja, ali većina njih napravila je veoma velike i značajne uloge u filmovima, i neke buduće generacije će ih gledati. Neko ko se bude bavio tim poslom učiće od njih, a neko će samo uživati gledajući ih u nekim budućim vremenima - ističe Kovačević.

Zvijezda Pariza

Kovačević ističe da se Dragan često vezuje samo za uloge koje su bliske komediji i koje su u osnovi obilježene njegovim šarmom.

Ne treba zaboraviti, kad sam već pomenuo evropsko pozorište, da je Dragan u Parizu u pravom smislu bio zvezda. Sa velikim uspjehom dvije sezone igrao je u Theatre de lla Ville, i da je neko drugi bio na njegovom mjestu, ostao bi u Francuskoj i napravio bi veliku evropsku karijeru. On se, međutim, vratio u Beograd, jer on i Beograd su bili braća po rođenju i po odlasku. A živio je jako brzo, uvijek ste ga mogli sresti da negdje žuri. Jedino je usporio kad se razbolio, i mislim da ga je ta usporenost najviše boljela.

Dragan nije bio čovjek koji se ne kreće, i koji nije u najboljem osjećanju kad ne vlada svim situacijama u kojima se nalazi.

Herceg Novi, Rose

Pored Beograda, najveća Gagina ljubav bio je Herceg Novi, Rose, gdje on i Milena imaju kuću, i gdje su provodili dobar dio godine. To je bio, kako je govorio, njegov dug prema ocu i crnogorskom porijeklu. Od petka, sa Gagom se oprašta i Crna Gora.

- U našim sjećanjima nastaviće da živi, ne manje nego kada je bio među nama - kaže Branislav Mićunović, reditelj, ambasador Crne Gore u Srbiji, i Gagin prijatelj. - A bio je veliki čovjek i glumac. Kakav majstor glume i života, i kakva dragocjena ličnost! Nastaviće da živi među nama zato što će nam nedostajati. Nećemo uspjeti da popunimo prazninu koju nam je otvorio. U srpskoj glumi neće mu biti zamjene. A Beogradu, Gaga je nenadoknadiv! Nedostajaće i Crnoj Gori, ne manje nego što je ona njemu nedostajala za života. Bio je i njen uvaženi državljanin. Crna Gora se s tugom i poštovanjem oprašta od Dragana Nikolića.

Milovan Vitezović: Neponovljiv

BIO je glumac na svojoj visini. Sve uloge i one dijametralne bile su mu po meri. Umeo je da stari, i na sceni i u životu, a da se ne primeti. Videli smo ga večno mladog, mladosti se zaista nanosio. Bio je najveći šarmer našeg glumišta. Ne verujem da postoji glumac koji je uživao nepodeljene simpatije svih kao on. U svemu što je odigrao bio je uverljiv i neponovljiv. Jedino nas u svoju smrt ne može uveriti, ma kako da je ona neponovljiva.

Pero Zubac: Gospodin

MNOGO sam ga volio i veoma poštovao. U zlatnoj našoj mladosti, u kultnoj emisiji "Pesničke vedrine" TV Beograd, a u režiji Zdravka Šotre, igrao me je neponovljivo govoreći naizust "Mostarske kiše" u Mostaru. Viđali smo se povremeno, posebno sam volio njegove docnije uloge gdje je bio onakav gospodin kakav je bio u duši oduvijek.

Jovan Joca Jovanović: Vanserijski

MALO je poznato da sam Dragana Nikolića upoznao na Akademiji, kada je sa Nedom Spasojević igrao u mojoj studentskoj predstavi, Strindbergovoj "Gospođici Juliji". Za predstavu sam dobio desetku, ali je važnije to što sam još tada, kao student, otkrio Dragana i uvideo mogućnosti tog glumca koji je po talentu nesporno ravan najvećim zvezdama Holivuda 20. veka. Opšte je mišljenje, pogotovo među autorima mlađe generacije, da je Nikolić najbolji u karijeri bio upravo u mom filmu "Mlad i zdrav kao ruža".
 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.