Galo: Jugoslovenski filmovi su izdržali test vremena

Galo je rekao Tanjugu da mu je čast što dobija "Lifku" za doprinos regionalnoj kinematografiji nakon 54 godina u filmu, pošto je radio u svim jugoslovenskim produkcijama i nikad nije prekidao veze.

"Bio sam vrlo mlad kada sam imao priliku da budem sa nevjerovatnim ljudima koji su bili moji partneri kao glumci i režiseri", istakao je glumac pred večerašnje uručenje nagrade na Paliću.

Galo je rekao i da je imao sreću da kao mlad glumac snimajući filmove druguje sa nekim od velikih imena jugoslovenske kinematografije, poput glumice Mire Banjac, gošće Palićkog festivala.

"Bio sam klinac i nisam ni shvatao ko su oni, ali nisam imao ni kompleks. Sa Cicom Perovićem i Pajom Vuisićem se družite, imate čast da sjedite u kafani. Meni je to bila normalna pojava. Shvatate koje su to dimenzije?", rekao je Galo.

Igrao je u nekim od najuspješnijih "partizanskih filmova" počev od "Mosta" (1969) i "Valter brani Sarajevo" (1972) reditelja Hajrudina Šibe Krvavca, do kasnijih "Operacija stadion" (1977) i "Pakleni otok" (1979).

Prema njegovim riječima, pored "Valtera" i "Most" spada u najprodavanije filmove u svijetu jer ga je u Kini vidjelo procijenjenih 11 milijardi ljudi, pošto se "non stop igra", što je za današnje filmove nepojmljivo.

Kao u "Sedam samuraja" japanskog reditelja Akire Kurosave i potom holivudskom vesternu "Sedam veličanstvenih" i Krvavčev "Most" baštini sličan obrazac, napomenuo je Galo.

"To je forma koja nije kopirana ali je napravljena na sličnom obrascu. Sedam glavnih uloga! Dramaturgija koja je fascinantna, koju je Šiba napravio, ali ljudi teško povezuju", naglasio je glumac.

Galo je čak zaigrao i u kultnom ratnom ostvarenju uticajnog američkog reditelja Sema Pekinpoa "Gvozdeni krst" (1977).

Film je sniman u Jugoslaviji, a u glumačkoj postavi su se pored Džejmsa Koburna, Džejmsa Mejsona i Maksimilijana Šela, našli Galo, Slavko Štimac i Vladan Živković.

"Biti u tom glumačkom sastavu, sa takvim imenima! Znam u Holivudu gomilu ljudi ne može doći ni blizu. A mi smo onda u Jugoslaviji imali mogućnost da vas Pekinpo vidi u domaćem filmu i kaže dođi", rekao je Galo.

Prema njegovim riječima, u to doba Jugoslavija je imala jaku koprodukcijsku proizvodnju kuća kakve su bile Avala i Jadran film, "koje su nudile najbolji mogući servis ondašnjem Holivudu".

U prilog jugoslovenske kinematografije Galo je posebno istakao film u kome je igrao - "Maškaradu" (1971) reditelja Boštjana Hladnika.

Prema njegovim riječima, taj film na puritanskom Zapadu nisu htjeli da prikažu, a prethodio je seksualno provokativnim ostvarenjima poput "Posljednjeg tanga u Parizu" ili "Emanuela".

"To ljudi ne vide iz ove distance. To je bila kinematografija. (Reditelj Dušan) Makavejev... kakvi su to prodori bili u Evropu. U Parizu je napravio dar mar", prisetio se Galo.

Prema njegovim riječima, danas u regionu ako neko proda film u Evropu ili svijet, to se smatra za čudo.

"To je nešto što nema odgovora. Imamo mi i dalje režisere, ali ovo su bile neke motivacije druge vrste. Ti su ljudi živjeli film. Nisu živjeli od filma, i to se vidi na ekranu", objasnio je Galo.

Glumac je upozorio da je "kamera prokleta stvar - ne možete je folirati, a iskusni ljudi ne gledaju filmove koji lažu".

Galo je na festivalskoj konferenciji za novinare napomenuo da je 2003. godine bio član Palićkog žirija i da je sad počastvovan "Lifkom" jer potvrđuje da ga smatraju za dio "kinematografije koja je bila jaka, snažan, velika, važna".

"Eho i refleksi te kinematografije traju toliko dugo i sada sam, čini mi se, prepoznat kao takav koji vuče duboku liniju koja nas je povezivala u stvaralačkom smislu", naveo je glumac.

Galo je dodao i da smatra da "Lifka" nije samo filmska nagrada nego i ljudsko priznanje za trajanje koje ima dodatnu dimenziju", pogotovo imajući u vidu spisak njenih dobitnika na kome su, između ostalog, Banjac, Milena Dravić, Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, a sada i Dušan Kovačević.

"Bio sam zatečen (nagradom). Čovjek to ne očekuje ni u vlastitoj zemlji. Nije tako uobičajeno da vas neko izvuče negdje i oživi na takav način poslije dugo vremena", rekao je Galo.

Glumac je priznao da u hrvatskoj kinematografiji posljednjih 30 godina, od "Zlatnih godina", nije snimio ozbiljan film i čini mu se da joj nije potreban.

Galo se posljednjih decenija posvetio humanitarnom radu preko Udruženja „Homo” za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

On je priznao da je frustrirajuće kada se vidi da i poslije toliko vremena ostaju isti problemi oko protjeranih naroda i razorenih društava, ratova, izbeglica i nasilja nad ženama, a oni se čak ponavljaju kroz nove obrasce.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.