Dokumentarac o najboljoj seriji ikada i njenom reditelju oduševio kritiku i publiku

Branislav Predojević
Dokumentarac o najboljoj seriji ikada i njenom reditelju oduševio kritiku i publiku

NjUJORK - Novi dokumentarac iz dva dijela pod nazivom “Mafioza: Dejvid Čejs i Soporanovi”, hvaljenog režisera, scenariste i producenta Aleksa Gibnija, nakon emitovanja 7. septembra dočekan je jednoglasnim pohvalama kritike i pozitivnim reakcijama publike.

Film ne samo da prikazuje genijalnost reditelja i scenariste Dejvida Čejsa, kroz seriju razgovora Gibnija sa njim, već i otkriva nikad prije viđene audicije, intervjue sa glumačkom i autorskom ekipom te riznicu insajderskih snimaka, nudeći autentičan pogled na seriju, koja se smatra jednom od najboljih  u istoriji. Gibni majstorski isprepliće priču o životu i karijeri Dejvida Čejsa nudeći fascinantan prozor u kreativni proces iza jedne od najuticajnijih i nagrađivanijih serija u istoriji televizije.

Sam dokumentarac podijeljen je u dvije epizode, prva pokriva Čejsovu ranu karijeru i prvu sezonu “Sopranovih”, a druga se osvrće na ostatak serije, njen kritičarski uspjeh i kontroverzan završetak. Kao što  podnaslov sugeriše, u pitanju je i biografija Dejvida Čejsa, ali i film o stvaranju “Sopranovih”, koji na kraju tvrdi da su te dvije priče jedna te ista saga.

Čejs je dijelom Toni Soprano, dijelom majstor lutaka, čovjek koji je zaradio nadimak Gospodar riječi od glumačke ekipe serije zahvaljujući svom željeznom čuvanju svake riječi u scenariju.  Pokazao se intrigantnim, ali pomalo razdražljivim sagovornikom, prije svega zato što postaje jasno da se “Sopranovi”, serija puna neriješenih porodičnih problema, suštinski vrte oko Čejsa, koji je izlio životne i porodične frustracije u svoj projekat.

Prva polovina dokumentarca bavi se pričama o Čejsovom djetinjstvu, njegovom odnosu sa majkom,  koja će jednog dana biti osnova za Tonijevu zlonamjernu majku Liviju, i kako je otišao u Holivud da postane filmski režiser i umjesto toga upao u rutinersku karijeru epizodnog televizijskog pisca koji je na kraju zamislio “Sopranove” kao scenario koji će ga konačno uvesti u filmski posao. 

Postoje isječci iz njegovih ranih projekata, poput mekog porno-filma iz Drugog svjetskog rata o pustinjskoj tvrđavi naseljenoj njemačkim prostitutkama ili o zaboravljenom hororu “Vampirski grob”, ali i dugogodišnjem pečenju zanata na nacionalnim televizijskim mrežama i kako je svoje iskustvo znalački iskoristio za pisanje scenarija za “Sopranove”.

Gibni je za potrebe dokumentarca ponovo dizajnirao ordinaciju doktorice Melfi (Lorejn Brako), gdje su se ona i Toni Soprano (Džejms  Gandolfini) sastajali na terapijskim sesijama, da bi u njoj vodio razgvore sa Čejsom, potom smješta Čejsa  u Tonijev auto montirajući nove snimke, da bi izgledalo da se voze zajedno u oživljavanju kultne uvodne špice.

Čejs je stvorio Tonija da istraži svijet organizovanog kriminala u rodnom Nju Džersiju, ali i kao sredstvo za izražavanje vlastitih osjećanja prema svojoj majci koja je, kako sam  Čejs kaže Gibniju, eksplicitno inspirisala lik Livije Soprano (Nensi Marčand). Livija je bila manipulativna, oštra, okrutna žena, koja je svjesno davala razloge drugim da ubiju njenog sina. Čejs kaže u dokumentarcu da je prvobitno namjeravao da Toni ubije Liviju na kraju prve sezone svog šoua, poštedjevši lik samo kao uslugu bolesnoj Marčandovoj. Toni je bio čudovište, ali je imao dovoljno harizme da povremeno padaš pod njegovu čaroliju, dok je Livija, ma koliko bila nevjerovatan lik u tumačenju Marčandove, uvijek djelovala monstruozno, dok Čejs u dokumentarcu ne otkrije najmračnije porodične tajne pune nasilja i seksualnog zlostavljanja nad djecom koje bacaju drugo svjetlo na Livijino, ali i njegovo djetinjstvo.

Rukovodioci HBO-a govore o trenutku iz devedesetih, kada su serije poput “Oza” i “Seksa i grada” promijenile njihovu mrežu u mjesto koje je moglo prikazati seriju poput “Sopranovih”, punu crnog humora, nasilja i mračnih tema koje pretresaju porodični život i američki san uopšte.

U jednom od nekoliko trenutaka kada govori o svojim motivima za teme serije, Čejs govori o svojoj emisiji kao o komentaru kapitalizma, koji je istovremeno odvratan i fascinantan.  S obzirom na to da je povezan sa milionima ljudi koji nikada ne bi mogli razmišljati o bilo čemu u tim terminima, ali kada shvate da je glavnim likovima samo novac važan, brzo postaje jasno šta je Čejs želio reći o Americi svog vremena.

- Govorio sam o Americi, koja je postala toliko materijalistička da se čak i mafijaški šef razbolio od stresa i stalne borbe da zaradi što više i da živi što bogatije - govori Čejs.

Tu su razgovori sa glumcima i scenaristima, sjećanje na Džejmsa Gandolfinija, koji je nosio kompletnu ekipu i projekat na svojim leđima boreći se sa teretom slave i vlastitim demonima do prerane smrti, sjajne anegdote sa snimanja kao, recimo, održavanje čuvene frizure  glumca Tonija Sirika, tj. Polija Gaultijerija i brojni drugi detalji koji otkrivaju genijalnost ekipe okupljene oko serije.

Neizbježno, svaki razgovor o seriji mora dovesti do rasprave o završnoj sceni, sa njenim podijeljenim rezom na crno, i pitanje da li to znači da će Toni biti ubijen u tom posljednjem trenutku, pa u trenutku kada Čejs krene da odgovori na to pitanje dobijamo… rez na crni ekran.

Ovaj dvodijelni dokumentarni film je dočekan odličnim kritikama pa na sajtu “Metakritik” ima 89 odsto pozitivnih ocjena kritičara, dok je na sajtu “Roten tomatos” za sada ocjena fascinantnih 100 odsto, a pohvale na račun Gibnija i filma stižu sa svih strana.

U godini obilježavanja 25. godišnjice “Sopranovi” ostaju remek-djelo koje izaziva strahopoštovanje, a Gibni je dovoljno mudar da pusti da veličina serije govori sama za sebe, sa nekoliko nevjerovatnih scena i momenata koji vas tjeraju da ponovo razmislite o seriji za koju ste mislili da znate sve.

Autor

Autor filma Aleks Gibni je američki režiser i producent dokumentarnog filma koji se smatra jednim od najvažnijih dokumentarista modernog filma.

Tokom karijere snimio je više od 30 dokumentarnih filmova i serija o brojnim značajnim ličnostima i događajima, od Frenka Sinatre i Pola Sajmona do Vladimira Putina i Stiva Džobsa. Za svoje filmove “Enron: The Smartest Gays In The Room” (2005) i “Tadži TO Dark Side” (2007) osvojio je “Oskare”, fokusirajući se u njima na propast kompanije “Enron” i na sudbinu taksiste u Avganistanu koji je mučen i ubijen u bazi Bagram 2002. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana