Biti Toni Soprano – život iza kulisa

Agencije
Biti Toni Soprano – život iza kulisa

Priča objavljena u magazinu GQ pod nazivom „Noć kada je Toni Soprano nestao" prati snimanje serije „Sopranovi" jedne specifične noći u januaru 2002. godine.

Napisan prije smrti Džejmsa Gandolfinija 20. juna, članak koji je napisao Bret Martin preuzet je iz njegove knjige „Teški ljudi: Iza scena kreativne revolucije od Sopranosa i Žice do Ljudi sa Menhetna".

Iako priča uglavnom prati kreatora „Sopranovih", Dejvida Čejsa, ona pruža i uvid u to kako je Gandolfini reagovao na slavu serije i u brojna misteriozna nestajanja, izlive nasilja na snimanju i probleme sa alkoholom i drogom.

Gandolfinijevi problemi sa drogom i alkoholom i njegovi izlivi bijesa na snimanju:

U papirima za razvod podnetim krajem 2002. godine, Gandolfinijeva supruga opisala je eskalaciju problema sa drogom i alkoholom kao i svađe tokom kojih se glumac udarao u lice iz frustracije.

Ovo je, za sve koji su prisustvovali njegovom bijesu usmjerenom ka samom sebi uslijed problema sa pamćenjem teksta ispred kamere, bio sasvim moguć scenario.

Gandolfinijevi problemi sa slavom:

Gandolfiniju je zbog njegovog fizičkog izgleda bilo skoro nemoguće da se sakrije ili utopi u masi. Postao je prepoznatljiva figura i još prepoznatljivije lice. Vrlo brzo slava je počela da uzima svoj danak, stoji u članku.

Do zime 2002. godine Gandolfinijevo odbijanje da radi postalo je skoro svakodnevica. Tvrdio je da je bolestan, odbijao je da napusti svoj stan ili se jednostavno nije pojavljivao.

Slijedećeg dana bi uslijedila krivica zbog svih problema koje je napravio ekipi, zbog čega bi kupovao skupe poklone za sve.

Svima je bilo jasno da je u pitanju bilo plaćanje cijene sa kojom slava dolazi, zamjena za svu napetost koju je unosio na snimanje – Gandolfini im je ponudio život Tonija Soprana uživo.

Nestanak:

Gandolfini se nije pojavio na aerodromu okruga Vestčester na snimanju posljednjeg pojavljivanja lika Furija Đunta.

„Produkcijski tim već je završio sve što je mogao, sve scene bez glavnog lika bile su snimljene. Svi su bili nervozni danima, a mnogi su počeli da slute najgore – pritisak, supstance i emotivni tobogan gurnuli su ga preko ivice.

Onda je četvrtog dana zazvonio glavni telefon. Bio je to Gandolfini. Zvao je iz salona za ljepotu u Bruklinu. Na iznenađenje vlasnika, glumac je sasvim slučajno ušao u njegov salon sa ulice i zatražio telefon.

Pozvao je jedini broj kog je mogao da se sjeti i od asistenta produkcije koji se javio je tražio nekoga ko može da pošalje auto po njega i odveze ga kući.

U priči ne stoji gdje je Gandolfini bio, niti šta je radio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana