Zvizdićeva obećanja bez pokrića
Stara poslovica “Obećanje ludom radovanje” najbolje se može primijeniti na predsjedavajućem Savjeta ministara BiH Denisu Zvizdiću.
Kada god ga strani i domaći zvaničnici, novinari ili pak parlamentarci kojima je na početku mandata obećavao kule i gradove uspiju upitati da pojasni gdje je BiH sada, on tvrdi da smo na “najubrzanijem putu ka Evropskoj uniji i NATO-u”, integracijama svake moguće vrste i cijeli niz šarenih laža kojima više ne vjeruju ni djeca.
Posljednja posjeta Berlinu i razgovor sa kancelarkom najmoćnije evropske zemlje Angelom Merkel razotkrili su među mnogobrojnim Zvizdićevim obećanjima i ono nemoguće, a to je da će BiH, koja je sastavljena od Republike Srpske, Federacije BiH i Brčko distrikta, do kraja godine dobiti aktivaciju MAP-a, što je praktično “kucanje na vrata” NATO-a. Zaboravio je Zvizdić da Savjet ministara na čijem je čelu nije nikakva vlada, kako on to pokušava predstaviti po bijelom svijetu, i da bez stava Republike Srpske, njenih institucija i naroda ne može kucati ni na čija, a pogotovo ne na vrata NATO-a. Ako je Republika Srpska jasno rekla da ne želi u NATO, da će u svemu pratiti Srbiju i zastupati neutralnost, onda je sasvim sigurno da je takav stav morao imati u vidu tokom razgovora u Berlinu. Morao je, a očigledno nije.
Po povratku u zemlju, “ozaren” susretom sa Merkelovom, veli da će migrantska kriza biti riješena dok trepneš okom i da vrlo brzo Granična policija dobija ispomoć od drugih bezbjednosnih agencija na nivou BiH, a da nije provjerio da li one to zaista i mogu učiniti. Kao doktor tehničkih nauka i vanredni profesor na sarajevskom Arhitektonskom fakultetu morao bi makar znati kapacitete tih bezbjednosnih struktura na nivou BiH i broj policajaca koji nedostaju Graničnoj policiji BiH. Očigledno je da nešto u tim brojkama ne štima i da je i ovo obećanje olako “ispalio”, a da nije provjerio odnos mogućnosti i potreba.
Za sve što se u ovoj zemlji dešava prebacivao je krivicu na druge i, ne trepnuvši, za migrantsku krizu okrivio Srbiju i Evropsku uniju koje su se, eto, okomile na BiH pa sve što ne valja prebacile u njeno dvorište. Da je Zvizdić kojim slučajem kao arhitekta znao povući liniju, onda bi bilo jasno dokle može ići. Očigledno nije, pa nakon svih njegovih obećanja ova zemlja zapada u još veće probleme koje će, sasvim sigurno, morati rješavati drugačije. Do tada, ne preostaje joj ništa drugo do da istrpi do isteka Zvizdićevog mandata, a poslije će morati da posprema sve što je obećavao bez pokrića.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
